Za liječnike i njihove humanitarne suradnike u područjima zahvaćenim ratom, koji ugrožavaju vlastite živote kako bi spasili druge.

„U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.“ (Hipokratova – Ženevska liječnička prisega)
 
Razmišljajući o molitvenoj nakani za travanj, koja je namijenjena za liječnike i njihove humanitarne suradnike na područjima zahvaćenima ratom, koji ugrožavaju vlastite živote da bi spasili druge, probudilo se u meni sjećanje na Domovinski rat i na vukovarsku bolnicu. Vukovarska bolnica, u kojoj nije bilo struje, vode ni lijekova, na koju su padale kiše granata, u kojoj nitko nije gledao je li ranjen Srbin ili Hrvat. Dan nakon pada Vukovara, grada heroja, pala je i vukovarska bolnica. Pala je ona koja je bila simbol humanizma i medicinske etike. Zgrada koja je svih mjeseci opsade pružala nadu i utočište, predana je 19. i 20. studenoga 1991. na upravljanje beogradskim liječnicima iz Vojne akademije. Pritom su mnogi požrtvovni liječnici, koji su mjesecima radili u nemogućim uvjetima, završili u logoru.
 

Da kršćanske zajednice, osobito one koje su progonjene, osjete Kristovu blizinu i da njihova prava budu poštovana.

Zaklada papinskog prava „Pomoć Crkvi u nevolji“ objavila je XIV. izvještaj o slobodi vjeroispovijesti u svijetu. U dokumentu, koji se odnosi na razdoblje od lipnja 2016. do lipnja 2018. godine, vidljivo je da su kršćani najviše progonjena vjerska zajednica. Međutim u porastu je i učestalo kršenje vjerskih sloboda pripadnika brojnih drugih religija. U izvještaju su također predstavljena iskustva ljudi progonjenih zbog vjere koja su suradnici projekta prikupili u više od 150 zemalja svijeta. Istraživanje zaklade papinskog prava potvrdilo je ozbiljne ili ekstremne povrjede vjerske slobode u 38 zemalja svijeta; od kojih se u 21 zemlji provode vjerski progoni, a u 17 se zemalja provodi diskriminacija na temelju vjere. Stanje se tijekom promatranog razdoblja pogoršalo u 17 od 38 zemalja. U nekima, kao što su Sjeverna Koreja, Saudijska Arabija, Nigerija, Afganistan i Eritreja, stanje je ostalo nepromijenjeno, jer je, prema istraživanju zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“, tako ozbiljno da se ne može pogoršati. U izvještaju postoje i znakovi nade. Tako je, primjerice, u Tanzaniji i Keniji, koje su prije bile klasificirane kao zemlje progona, primijećen znatan pad učestalosti nasilja. U Indiji je nasilje nad vjerskim manjinama sve češće, s motivima koji jasno uključuju vjersku mržnju. Izvještaj podsjeća i da je u Kini u posljednje dvije godine vlada poduzela nove mjere za suzbijanje vjerskih skupina koje smatra protivnicima komunističke vlasti. Ravnatelj talijanskog ogranka zaklade Alessandro Monteduro istaknuo je pak da 61% kršćana živi u zemljama u kojima se ne poštuje vjerska sloboda te se obratio zapadnim silama tražeći da sloboda vjeroispovijesti postane jedan od prioriteta međunarodne politike. (15 prosinca 2018.,  Vatican News)

Da žrtve trgovine ljudima, prisilne prostitucije i nasilja budu prihvaćeni otvorena srca

Čini se neobično u sadašnjem vremenu govoriti o trgovini ljudima, prostituciji i nasilju nad ljudima. Mislimo da živimo u razvijenome i civiliziranom društvu, u kojem je nemoguće da takvo što postoji. Ali istina je drugačija. Trgovanje ljudima jedan je od najvećih grijeha i zločina našeg doba. Ljudima se trguje za potrebe prisilnog rada, industrije zabave, lažnih i prisilnih brakova, prostitucije... To je moderni oblik ropstva. Danas je to jedan od najprofitabilnijih oblika organiziranog kriminala. Najčešće su žrtve trgovine žene i djeca. Od 23 do 27 milijuna ljudi nalazi se u takvu obliku ropstva.