Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Lipanj 2019.  

Objavljeno | 31.5.2019.

Da se svećenici po jednostavnosti i poniznosti svojeg života djelatno sužive s najsiromašnijima. 

Siromaštvo je za Kristove učenike prije svega poziv da slijedimo Isusa siromašna. To znači ići za njim i uz njega, putem koji vodi do blaženstva kraljevstva nebeskoga (usp. Mt 5, 3; Lk 6, 20). Biti siromašan znači imati ponizno srce koje zna prihvatiti vlastito stanje ograničena i grešna stvorenja, da bismo pobijedili napast svemoći, koja nas zavarava da smo besmrtni.
U svojoj enciklici Laudato si Sveti Otac podsjeća nas na jednostavnu i veliku istinu: „Mi nismo Bog. “Poniznost je zato i poštenje prema samomu sebi, osjećaj za vlastitu mjeru, spoznaja da uvijek možemo pogriješiti i da uvijek imamo što naučiti. Kada prihvatimo tu istinu, tada dopuštamo da nas božanska milost preobrazi.
Svećenikov jednostavan način života, uvijek dostupan, predstavlja ga kao nekoga tko je vjerodostojan u očima ljudi. Takav služi životu,hoda srcem i brzinom siromašnih. Istina, svećenici nisu posvećeni da budu „superheroji“, ali su pozvani da budu gostoljubivi, umjereni, uljudni, strpljivi i dobra srca. To je „osnovna gramatika“ Kristova službenika, kaže Sveti Otac.


„Autentičan svećenik duhovno je bos iz poštovanja prema blizini Božjega lica, za koje ustrajno vjeruje da je sveto i milosrdno. (…) Daleko je od hladnoće rigorista, kao i od površnosti onoga koji je popustljiv na jeftin način. Širi nadu i utjehu. Blizu je svima koji su napušteni i koji trpe. A budući da je slobodno prihvatio da ne raspolaže sam sa sobom, nema ni dnevni red koji bi branio, nego svaki dan Gospodinu prikazuje svoje vrijeme da bi ga ljudi mogli susretati. Dapače, osobno se pretvara u susret. Tako svećenik nije birokrat ni bezlični službenik institucije. Nije zaređen radi poduzetničke uloge, niti ga ne pokreću pravila i zakoni učinkovitosti.
Ne traži zemaljsku sigurnost ili počasne naslove. Za sebe ne traži ništa što bi nadilazilo stvarnu potrebu za normalan život, niti se opterećuje da za sebe veže osobe koje su mu povjerene. Njegov jednostavan način života, posvećen bitnomu i uvijek na raspolaganju, stvara i gradi kredibilitet u očima naroda. Kao sluga života, ima otvoreno srce i ruku za siromahe. Postaje bogat time što ga mnogi pohađaju i traže. On je čovjek mira i pomirenja, znak i sredstvo Božje nježnosti, pozoran na širenje dobra s jednakom strašću s kojom drugi vode brigu o svojim interesima. Zna da je Božja ljubav sve“, rekao je papa Franjo talijanskim biskupima.
Na pročelju bazilike rođenja Isusova u Betlehemu nalaze se obrisi antičkih vrata, koja su s vremenom postala malen prolaz, a svima nama jasna poruka: „Moramo se prignuti da bismo ušli i susreli Boga koji je toliko različit od naših predrasuda i razmišljanja – Boga koji se krije u poniznosti novorođenčeta.“ (Benedikt XVI.)



Povratak