Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Lipanj 2020.-piše o. Vatroslav Halambek, SJ  

Objavljeno | 9.6.2020.

Molimo da svi koji trpe mogu pronaći svoj put u životu, dopuštajući da ih dotakne Isusovo Srce.
Prisjetimo li se samo s kojom je ljubavlju Bog stvarao svijet, sa svim preduvjetima da bi čovjeka pozvao u život i onda mu povjerio taj svijet da odgovorno njime upravlja, ne možemo ne primijetiti da prije stvaranja svijeta i čovjeka Bog izgara od želje da nam podari svoj život. Nije to prvi čovjek dobro prihvatio. Zakazao je, a posljedice toga zakazivanja svi mi nosimo. Bog ipak ne odustaje od svoje namjere, pa nam šalje Srce svoje – Sina svojega da nas vrati našemu izvorištu. I pritom je Isus postupio jednako. Umrijevši za nas, kao Uskrsnuli djeluje u Crkvi, koju je povjerio apostolima i njihovim nasljednicima da upravo taj Božji život neprestano struji u čovječanstvu. Odgovornost je stoga svakog krštenika da sa zahvalnosšću primi taj dar brige za ovaj svijet.
Znamo da su mnoge nevolje prouzročene upravo grijehom. Znamo da se mnogi zbog različitih razloga i okolnosti nalaze u različitim zonama trpljenja, bilo da je riječ o tjelesnim bolima, bilo da je riječ o neimaštnini, bilo da je riječ o duševnim stanjima, koja znadu biti i teža od tjelesnih nevolja. No valja također spomenuti i osamljenost i napuštenost, što od svojih najbližih što od odgovornih u društvu. Da su sve te nevolje Bogu na srcu, nije potrebno ni spominjati. Ali kad je htio dati nam odgovornost za ovaj svijet, to prvotno znači i odgovornost jednih za druge. Za molitelje to, jednostavno, znači iznositi pred Boga vapajima srca i duše potrebe mnogih nevoljnika i izgubljenih, pogotovo onih koji iz bilo kojeg razloga izgubiše ispravno usmjerenje u svojem životu, ne bi li se našli na pravom putu u pravi život.
Vrijedno je stoga posvijestiti i sebi i drugima temeljni Isusov poziv u mjesecu lipnju, posvećenu Srcu Isusovu: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mt 11, 28 – 30)
Iznositi Isusovu Srcu teškoće svojih bližnjih znači s njime dijeliti brigu za ovaj svijet i za nevoljnike u njemu. Time, premda smo i udaljeni jedni od drugih, ipak obistinjujemo Isusovu nazočnost među nama („gdje su dvojica ili trojica u moje ime, ja sam među njima“), a onda želimo da Isus svojim Srcem dotakne nevoljnike, čije nevolje i nas diraju.
 


Povratak