vatikan.va hbk.hr PMD

Listopad 2018.-piše fra Stipan Radić  

Objavljeno | 30.10.2018.

Da se posvećeni muževi i žene trude oko svoga napretka te da budu prisutni među siromašnima, onima na rubu društva i onima koji nemaju nikakva glasa.

Otvoriti oči srca i duše
 
U prva kršćanska vremena, još za života apostola, dodirivalo se uši i jezik krštenika i izgovaralo: „Efata!“ – „Otvori se!“ Taj obredni znak, primjenjivan na različit način, sačuvan je do danas. Njegov smisao naglašava današnji obred krštenja riječima: „Gospodin Isus, koji je dao gluhima sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na hvalu i slavu Boga Oca.“ Dakle svaki krštenik, svaki član Crkve, treba otvoriti uši srca i duše da čuje Božju riječ i da ju ispovijeda i propovijeda, da ju širi dalje, do na kraj svijeta, a ne samo u granicama svojeg naroda i svoje vjere. Svaki kršćanin treba biti u službi misijskog poslanja koje je primio krštenjem, a na što Krist poziva i šalje svoje učenike (usp. Mk 6, 12).

U duhu općega misijskog poslanja Crkve papa Franjo poziva: „Donosimo evanđelje svima“, jer „svaki muškarac i svaka žena jesu jedna misija, i to je razlog zbog kojeg smo ovdje na zemlji“. Svakomu čovjeku treba pristupiti s ljubavlju i u komunikaciji s njim omogućiti mu da osjeti novost radosne vijesti. Mogućnost komunikacije među ljudima danas je velika i raznolika. Unatoč tomu ljudi sve više trpe od izoliranosti i postaju duhovni bolesnici. Poplava riječi i lažnih ponuda sreće mnoge odvlači u još veće nezadovoljstvo i ponor, sve do očaja i bijega iz života. Indiferentno kršćanstvo mnogo ne pomaže. U duhovnoj praznini otvara se sve veći prostor za ponude lažnih proroka. Osjeća se i sve veća potreba za autentičnim kršćanima, koji će riječju i životom svjedočiti ljepotu i smisao života u zajedništvu s Bogom.
Ne smijemo se zatvarati u sebe, živjeti evanđelje za sebe. I ne ispričavati se da ne možemo ništa učiniti. Nije nužno ići u daleke krajeve i biti misionar ondje. Hodimo kroz život otvorena srca i očiju, pa ćemo prepoznati mnoge obespravljene, potisnute na rub društva. Kao i Krist, trebamo imati srca za očajne, povučene u sebe, one što bježe od ljudi ili su ih ljudi odbacili. Lijepa riječ, lijep pogled, toplo srce vratit će im nadu u život. Dovoljno je prihvatiti evanđelje životom i svatko će ga moći čuti, mada i ne otvorili svojih usta, jer će po nama govoriti ljubav Kristova.
 
Služiti Bogu u siromašnima
 
Ako je naviještanje evanđelja zadaća i poslanje svakog kršćanina, onda je to osobito smisao i poslanje Bogu posvećenih osoba. Posvećeni muževi i žene trebaju životom i riječju svjedočiti već postojeću prisutnost Božjeg kraljevstva i sudjelovati u njegovu neprekidnu ostvarivanju, u suodnosu sa znakovima vremena. Posvećene osobe pozvane su živjeti radosnu vijest kraljevstva Božjega  i njegovu pravednost (usp. Mt 6, 33), stavljajući u središte osobu Isusa Krista. Trebaju naći vremena za molitvu, za meditaciju, za euharistijsko slavlje, za dane sabranosti. Nasljedovanje Isusa Krista otvorit će im oči za nove vizije i čitanje znakova vremena. Ispunjeni tim Duhom Božjim, mogu poći ususret siromasima,  izgubljenim i shrvanima, onima na rubu društva, koji su kao ovce bez pastira, s kojima je Isus suosjećao. Opredjeljenje za siromašne i odbačene ima dakle svoju ukorijenjenost u evanđelju. Ispunjeni Duhom Božjim, ispunjeni iskustvom Boga, posvećene osobe pozvane su razobličivati „lažne bogove“ našeg vremena.
Posvećene osobe, nasljedujući siromašnog Isusa, pozvane su na solidarnost sa siromašnima i na „evangelizaciju“ sustava i struktura koje uzrokuju siromaštvo i neljudske situacije. One su promicatelji pravednosti, glasnici i tvorci mira. U životu sa siromašnima bivaju i same evangelizirane od njih, dajući im prednost i prihvaćajući njihove životne potrebe. Krik siromašnih traži ustrajno proroke i evangelizatore koji će hrabro stati uz njih i koji će smiono ukazivati na „grijeh“ struktura. A to se može ukoliko se poveže vjera i život i ukoliko briga za siromahe nije zadaća, nego opredjeljenje, karizma.
Posvećene osobe, muževi i žene, žive u duhu temeljne vizije da su sva bića Božja stvorenja i dio univerzalnog bratstva. U tom duhu zauzimaju se za pravdu, mir i skrbe se za sva Božja stvorenja diljem svijeta. Oni su i naša ispružena ruka po kojoj se očituje djelotvorna Kristova ljubav. Naše nesebične žrtve i molitve velika su im pomoć. Neka mjesec listopad, u kojem više negoli inače razmišljamo o misijskom poslanju koje smo primili na krštenju, bude motivacija za još veću žrtvu i molitvu.
 


Povratak