Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Listopad 2020.-piše o. Vatroslav Halambek, SJ  

Objavljeno | 2.11.2020.

Molimo da kršteni laici, osobito žene, mogu više sudjelovati na područjima odgovornosti u Crkvi.

Svi mi Isusa nazivamo Spasiteljem Svijeta. I to s pravom. A Isus je svojedobno kazao apostolima da je poslan izgubljenim ovcama doma Izraelova. Kao da ograničava svoje poslanje. Apostole je pak poslao da po svem svijetu navješćuju radosnu vijest. Po njima Crkva odonda ispunjava svoje poslanje u svakom kršteniku bilo kojeg staleža i stupnja, kako se to crkvenim rječnikom izriče. A Drugi je vatikanski sabor prozborio upravo o poslanju laika u posebnom dokumentu. Riječ je, jednostavno, o ostvarenju svoje posvećenosti po krštenju, da bi u toj posvećenosti posvećivali svu stvarnost u kojoj žive i djeluju. Tako se po njima posvećuje sva stvarnost i tako vjernici laici ispunjavaju i svoju proročku, kraljevsku i svećeničku ulogu. Opet valja naglasiti da je drukčija svećenička uloga biskupa, svećenika i đakona, a drukčija laika. I nemaju svi iste ovlasti po sakramentima koje su primili. Pojednostavljeno bismo mogli reći da posvećenje koje dobivamo po sakramentima nalazi svoju primjenu u posvećenju svijeta djelovanjem laika. Napokon, i sakramenti su vidljivi materijalni znakovi po kojima primamo nevidljivu milost za staleške dužnosti koje smo prihvatili i u kojima kao Božji poslanici djelujemo.
U Papinoj se molitvenoj nakani susrećemo i s odgovornošću koja je razmjerna svakomu pojedinom staležu i poslanju. Često se govori da su žene malo zapostavljene, pa valja isticati i njihovo dostojanstvo i njihovu kompetentnost. A kolike nadilaze mnoge muškarce upravo u odgovornosti i posvećenosti života i djela koje preuzimaju! Osim toga svi smo sve svjesniji da bi bez ženskog genija, kako je to volio govoriti sv. papa Ivan Pavao II., ovaj svijet bio siromašniji. Prisjetimo se samo izrazito crkvenih poslova u katehezi, u teologiji, a da ne govorimo u humanu pristupu na odgajateljskom ili zdravstvenom području... Na svim tim poljima ljudske djelatnosti i posvećenosti kršćani ponajprije kao svećenici sebe prinose Bogu za djelo koje im je namijenio, da bi tako Bogom preobražavali onu stvarnost u koju ih je Bog postavio. Nije li to i prvi znak kršćanskog svjedočenja, koje, uostalom, i više uvjerava nego bilo kakva učenost i mudrost?


Povratak