Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Ožujak 2021.-piše o. Vatroslav Halambek, SJ  

Objavljeno | 22.3.2021.

Molimo za obnovu sakramenta pomirenja, da dublje iskusimo beskrajno Božje milosrđe

Sakrament pomirenja i pokore naziva se i sakramentom svete ispovijedi, a ispovjediti se ne znači samo priznati vlastite grijehe, nego znači i ispovjediti vjeru u Boga, koji me u svojoj ljubavi prihvaća. Zato je važno prije prisjećanja i nabrajanja vlastitih grijeha sjetiti se i Božjih dobročinstava u vlastitom životu; toliko je toga dobroga u životu svakog čovjeka te je potrebno i važno to dobro sebi posvijestiti i za to Bogu zahvaliti.
„Sad je vrijeme da se pomirimo s Bogom. Ostati na putu zla samo je izvor žalosti“, rekao je papa Franjo u jednoj od svojih korizmenih propovijedi te nastavio: „Ako se ipak bojimo pristupiti sakramentu ispovijedi jer smatramo da je naš grijeh prevelik ili neoprostiv, valja reći da nema tog grijeha iz kojega milošću Božjom ne bismo mogli ponovno ustati. Nema osobe koja bi bila nepovratno izgubljena. Nitko nije nepovratno izgubljen! Jer Bog nikada ne prestaje željeti naše dobro, čak i kada griješimo.“
„Sakrament pomirenja jest sakrament ozdravljenja. Kad se idem ispovjediti, činim to zato da ozdravim, da mi ozdravi duša, da mi ozdravi srce i da ozdravi nešto što sam učinio a nije bilo dobro. Biblijska slika koja to najbolje izražava epizoda je o oproštenju i ozdravljenu uzetoga, gdje se Gospodin Isus objavljuje istodobno kao liječnik duše i tijela.
Sakrament pokore i pomirenja izravno izvire iz uskrsnog otajstva. Naime na sâm dan uskrsnuća navečer Gospodin se ukazao učenicima zatvorenima u dvorani Posljednje večere i nakon što im je uputio pozdrav: 'Mir vama!', dahnuo je na njih i rekao: 'Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.' (Iv 20,  21 – 23) Taj nam ulomak otkriva najdublju dinamiku koja je sadržana u tom sakramentu. Prije svega činjenicu da oproštenje naših grijeha nije nešto što mi možemo sami sebi dati. Ja ne mogu reći: 'opraštam si grijehe'. Oproštenje se traži, traži se od nekoga drugoga i u ispovijedi molimo Isusa za oproštenje. Oproštenje nije plod naših napora, već je dar, to je dar Duha Svetoga, koji nas uranja u kupelj milosrđa i milosti, koja neprestano izvire iz širom otvorena srca Krista raspetoga i uskrsnuloga. Nadalje, podsjeća nas da jedino ako dopustimo da se pomirimo u Gospodinu Isusu s Ocem i braćom možemo biti uistinu u miru. I svi smo to osjetili u srcu kad idemo na ispovijed, s teretom na duši, pomalo potišteni; a kada primimo Isusovo oproštenje, u srcu nam zavlada mir, onaj tako lijep mir duše koji samo Isus može dati, jedino on.“


Povratak