vatikan.va hbk.hr PMD

Prosinac 2017.-piše don Ivan Štironja  

Objavljeno | 1.12.2017.

Da starije osobe, podržane od obitelji i kršćanskih zajednica, mogu iskoristiti svoju mudrost i iskustvo za širenje vjere i oblikovanje novih naraštaja.

Sv. Pavao u Poslanici Korinćanima, govoreći, među ostalim, o apostolskim tegobama i nadama, kaže: „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.“ (2 Kor 4, 7) Te će Pavlove riječi neki tumači razumjeti kao govor o apostolovoj osobnoj krhkosti, povezujući ih s onima o „trnu u tijelu“ (2 Kor 12, 7). Drugi će ih povezivati s izvješćem o stvaranju u Postanku, gdje čitamo da je čovjekovo tijelo Bog stvorio od zemaljskoga praha, dok mu je „kroz nosnice“ udahnuo besmrtnu dušu (Post 2, 7), koja ostavlja tijelo u trenutku preminuća i povratka Stvoritelju.
Čovjek je uistinu poput glinene posude. Posebno kršćani, koji čitaju i razmišljaju nad tekstom iz Knjige postanka, to dublje i vjernički doživljavaju. Čovjekova životna snaga i vrijednost dolazi od Boga po Duhu Svetome, koji nas krijepi, pere i jača snagom smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Stoga je naše najveće bogatstvo upravo Bog, Stvoritelj.
I koliko god čovjek bio krhak i lomljiv, on u sebi nosi blago, posebnu snagu svojeg Stvoritelja, koju tijekom života, u suradnji s Duhom Svetim, sve više otkriva i snaži. Tako, što je stariji, to može biti svjesniji i mudriji, a onda i korisniji ukoliko svoju snagu traži u Bogu.
Poštovanje prema roditeljima nije samo Božja zapovijed, nego i svakodnevni ispit savjesti. Brojni potomci na tome polažu i ispit zrelosti. Moderno društvo, koje sve više i više poznaje samo matematičke radnje zbrajanja i množenja, a dijeljenje i oduzimanje smatra čistim gubitkom, sve više starije osobe smatra nepotrebnim viškom, koji treba eutanazirati, u prijevodu: pogubiti. Čast onima koji humanost prema starijima, ipak, smatraju moralnošću i etičnošću, pravilom ponašanja.
Divno je susresti djecu kojima nije teško bilo što učiniti za svoje stare i bolesne roditelje. Postoje primjeri gdje djeca napuštaju svoj posao da bi dodvorila svoje očeve i majke. Zadivljuju i primjeri odgojnih ustanova gdje nastavnici vode djecu u posjete staračkim domovima da bi njihove stanovnike razveselili, zapjevali im i barem na trenutak uljepšali staračke dane.
Pozvani smo stvarati društvo u kojem neće biti neželjenih i beskorisnih. Stariji imaju što dati mlađima. Pa i kada ne mogu raditi i zarađivati, oni stvaraju, daju i ostaju korisni. Ako ništa drugo, njihova prisutnost oplemenjuje društvo i daje mu tu vrlo važnu društvenu dimenziju.
Upravo oni najstariji i najnemoćniji ponajviše mogu dati iz riznice svojega dugogodišnjeg iskustva i mudrosti, koja se stječe nizanjem godina i dobivanjem sijedih vlasi. Mudro je družiti se s njima, slušati ih i čuti, ne dopustiti da s njima u grob ode beskrajno životno iskustvo, znanje, neispričane priče, neprocjenjivo blago u glinenim posudama.
Živjeli nam djedovi i bake, starci i starice! Bog ih poživio i dobro zdravlje udijelio, da bi se njihovim životnim iskustvom, mudrošću, molitvama i žrtvama oblikovalo bolje i plemenitije društvo i bolje vrijeme, koje se, zasigurno, ne će dogoditi bez boljih i plemenitijih ljudi. Molimo za njih i s njima na te važne nakane Crkve i naroda!


Povratak