Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Prosinac 2018.-piše don Jerko Vuleta  

Published | 12/1/2018

Da bi oni koji su uključeni u službu vjere i njezina prenošenja u dijalogu s kulturom mogli naći jezik koji odgovara okolnostima sadašnjeg vremena.

Dijalog je most koji premošćuje razlike i povezuje naizgled nespojive svjetove suštih suprotnosti. Bez valjana i uspješna dijaloga teško je ostvariti zamišljene ideje i ciljeve s kojima idemo ususret drugima i drugačijima, onima koji su u potpunosti različiti od nas. Dijalog nas čini sposobnima da druge poštujemo i vrjednujemo i da u njima prepoznamo zrno dobrote upisano Božjom ljubavlju. U njemu i po njemu s onima koji su često izvan naših uobičajenih svjetova, na koje smo navikli i u koje smo se zatvorili, stvaramo naravno ozračje snošljivosti, blizine i povezanosti. U njemu prepoznajemo temeljni preduvjet da izvršimo povjereno poslanje – svima donijeti ljubav Kristovu.

 

U svakoj kulturi s kojom se evanđelje susreće, na koju nailazi i u koju želi ući postoje jasni elementi u kojima prepoznajemo i otkrivamo zauzetost za dobro čovjeka, za njegov svekolik rast i napredak. Upravo to i jest cilj kulture: čovjeka sve više oplemenjivati i neprestano ga otvarati za one vrijednosti pomoću kojih se očovječuje i neprestano razvija svoje duhovne potencijale, omogućiti mu da se izdigne iznad svakodnevne opterećenosti brigom za životnu egzistenciju i osposobiti ga da vidi dalje i jasnije.
Umijeće i sposobnost stvaranja pozitivnih ozračja za dijalog s drugima otvara nam nove perspektive i mogućnosti da bi navještaj evanđelja po naporima misionara, zasijan kao sjeme u različitim kulturama,  molitvom zalijevan i hranjen, brzo isklijao i donio željene plodove. To najvažnije i najžurnije djelo, da se Gospodin Isus želi susresti s ljudima svih vremena, daje nam uvidjeti da on dolazi po razumljivom jeziku koji je njemu bio najbliži, kojim se on služio i od nas traži da ga u tome nasljedujemo. To je jezik naše sažaljivosti i milosrdne ljubavi, koja potrebite ne ostavlja u njihovu stanju bijede i siromaštva, nego im žurno priskače u pomoć, to je jezik vjere u čovjeka, koji mu uvijek daje novu šansu, to je jezik zajedništva, koji u drugome vidi brata sebi jednaka, brata koji me treba i kojemu ja trebam, to je jezik opraštanja, koji u drugom budi nadu u novi život.
Stoga budimo poučljivi i posvetimo svoje vrijeme učeći jezik Istine i Života, da bismo kao misionari sadašnjeg vremena u doticaju s ljudima različitih kultura i željom da im donesemo Krista bili uspješni kreatori dijaloga mira i zajedništva.
 


Back