vatikan.va hbk.hr PMD

Rujan 2017.-piše don Ivan Štironja  

Objavljeno | 5.9.2017.

Da naše župe, pokrenute misionarskim duhom, budu mjesto gdje se vjera komunicira i gdje se vidi milosrđe.

„Sve crkve za obraćenje cijelog svijeta“ – životno je geslo blaženoga p. Paula Manne, utemeljitelja Papinske Misijske zajednice. Ovo bi se geslo zapravo moglo i prereći: Svi krštenici za obraćenje cijeloga svijeta. Poziv je jasan. Svaki član Crkve treba preuzeti na sebe dio odgovornosti i brige za Kristovu misiju – ostvarenje kraljevstva nebeskoga „ad gentes“ – do na kraj svijeta. Takva se odgovornost vježba ponajprije u kršćanskoj obitelji te se potom još jače razvija i raste na svim razinama Crkve, od one župne, preko biskupijske do najveće opće crkvene razine.
Kad sam se prvi put susreo s navedenim tekstom nakane Apostolata molitve, odmah mi u oči upade izraz „naša župa“. U sebi rekoh: kad bi svi kršćani osjećali župu istinski svojom, onda bi zasigurno župljani živjeli istinskim misionarskim duhom i misionarskim žarom svjedočili Kristovo milosrđe.
Naime, župa je najmanja administrativna jedinica Katoličke crkve. Ali nije samo to, prostor ili teritorij kojim upravlja župnik. Župa je zajednica vjernika, svojevrsna kršćanska obitelj u kojoj se vježba i prakticira Kristova ljubav. Da bi župa postala istinski „moja ili naša župa“, župljanin se – vjernik mora poistovjetiti odnosno identificirati s tom svojom obitelji, zajednicom, u svemu onom što je ona u sebi i u svom značenju. U središtu pozornosti župne zajednice nalazi se Isus, koji je Glava Crkve pa onda i Glava župe. Župljani koji su se poistovjetili sa župnom zajednicom kao svojom obitelji, poistovjetili su se s Crkvom i dopustili Glavi – Kristu da upravlja tijelom kojemu i sami pripradaju.
Krist, glava tijela Crkve, snagom svoga Svetoga Duha, daje Crkvi – svim dijelovima tijela, sposobnost komuniciranja, daje misionarski duh, ljubav i milosrđe. Zato su svi kršćani, na svim razinama – župnim, biskupijskim ili općecrkvenim,  pozvani prakticirati, razvijati i širiti duh Apostolata molitve. Sv. Pavao uspoređuje Crkvu s čovjekovim tijelom te kaže: Ne može oko reći ruci „Ne trebam te“, ili pak glava nogama. „Ne trebam vas“ (1 Kor 12, 21). To isto vrijedi i obrnuto. Sv. Pavao nastavlja: A vi ste tijelo Kristovo, i pojedinačno, udovi (1 Kor 12, 27). Koja je to milost, dar i privilegij pripadati Kristu!
Zaista je vrlo važno da svi udovi tijela Crkve, da moja kršćanska zajednica - župa, postane mjesto ponude Kristova spasenja, svjedočenja ljubavi i milosrđa, prostor koji odiše misionarskim duhom i žarom, i samim Kristom.
Župa je znači prostor u kojemu se prakticira kršćanska ljubav prema Bogu i braći ljudima; prostor u kojemu sazrijeva odgovornost i briga za širenje Radosne vijesti spasenja, kako poziva i blaženi Paolo Manna: „Sve crkve za obraćenje cijelog svijeta“.


Povratak