Objavljeno | 11.1.2016.

Da se pomoću dijaloga i bratske ljubavi, milošću Duha Svetoga, nadvladaju podjele među kršćanima.

Radi dobra i korisna shvaćanja molitve za prvi mjesec u godini Gospodnjoj 2016. potrebno je uočiti i izdvojiti nekoliko riječi u rečenoj nakani: dijalog, (bratska) ljubav, milost, Duh Sveti, kršćani. Dakako, dati pozornost i jednoj važnoj radnji: nadvladati podjele. Krenimo od te zadnje izdvojenice: nadvladati podjele. Treba činjenicu podjele priznati i sažaliti se nad "raskidanom haljinom" Kristovih sljedbenika. I razumije se, ne stati kod utvrđene činjenice te žalosne stvarnosti. Potrebno je da nas to stanje istinski zaboli. Zaboli, velim. A imamo li suza koje ćemo pustiti i zaista zaplakati u punoj svijesti da je svatko od krštenika prozvan i pozvan žalosnim stanjem biti dirnut u srce, dirnut u mozak, u svijest i savjest sve do plača i suza? Teško! Rijetkost je to, zar ne?!
Dijalog. U tu se riječ tako često "zaklinju" poslovni ljudi, osobito u svakodnevnoj politici. I kod tako zvanih velikih i tako zvanih malih. Ta podrijetlom grčka riječ (dialogos), što u prijevodu na (zapostavljeni) hrvatski jezik jednostavno označava razgovor, razgovor između jednog i drugog, što bismo mogli označiti kao – dvogovor! Ali molim vas, pokušajte riječ razgovarati podijeliti na dva dijela: razgo – varati. Pa tako ta riječ kao da upozorava na činjenicu da u svakom razgovaranju ima – varanja. Žalosno, ali istinito! A razgovor bi uvijek morao imati oznaku dobronamjernosti, dobrohotnosti, uvažavanja onog s "druge strane stola", gotovo bih rekao kao neka vrsta obostrana milovanja riječima.
(Bratska) ljubav. Nažalost, ni bratska (ili sestrinska) ljubav nije uvijek na "visini zadatka". A ako ljubav izostane, unutarnja vrijednost razgovora i susretanja iz bilo s kojih razloga dolazi u pitanje. Ujedno, ako nema ljubavi, kako uopće govoriti o Božjem daru milosti? Milost (gotovo uvijek) pretpostavlja narav i naravnost kod čovjeka na koju se "nadograđuje" milosni dar Božji. Tako i uspjeh molitve da se nadvladaju podjele među kršćanima moći će postići "puni učinak" samo ako je u sve utkana ljubav sa svojim snažnim sadržajem, što ga je vrlo precizno naznačio apostol naroda, sveti Pavao, u Poslanici Korinćanima, u svojem hvalospjevu ljubavi (usp. 1 Kor 13, 1–13). U svemu je potrebno dobro "surađivati" s Duhom Svetim, čija nam je "naklonost" i te kako potrebna za "proizvodnju" željene jedinstvenosti među kršćanima. Gospodine, Duše Sveti, prati svoju Crkvu i sve kršćane da se ostvari snažna želja Isusove svećeničke molitve na Posljednjoj večeri: "da svi budu jedno" (Iv 17, 1–26).