vatikan.va hbk.hr PMD

Studeni 2017.-piše don Ivan Štironja  

Objavljeno | 3.11.2017.

Da kršćani u Aziji, svjedočeći evanđelje riječju i djelom, mogu promicati dijalog, mir i međusobno razumijevanje, posebno s ljudima drugih religija.

Nasljedovanje Isusa, gledano kroz povijest, često je bilo opasno i mnogi su to platili vlastitim životom. Da je to tako, svjedoče povorke mučenika svete Crkve. Velik je broj onih za koje se ne zna. I nije se to događalo samo u vrijeme kad je Gospodin hodao zemljom, u vrijeme Rimskog Carstva, nego i kasnije, u vrijeme totalitarnih režima, poput onoga komunističkoga, pa sve do naših dana, u demokratskom društvu, i do naših prostora. Progoni kršćana nakon Francuske revolucije puno su veći nego u vrijeme rimskih careva.
O porastu progona kršćana u modernome europskom društvu govore brojna istraživanja i prenose razni mediji. Ozbiljni su dokazi da to nisu pojedinačni slučajevi, kako to tumače neki visokopozicionirani politički lideri, nego česti i brojni primjeri širom Europe. Procjenjuje se da u ovo naše vrijeme više od 200 milijuna kršćana u svijetu proživljava ekstremno progonstvo, dok ih više od 400 milijuna živi s ugroženim vjerskim slobodama. Pogotovu se progonstva događaju u nekim azijskim i afričkim zemljama. Među 10 najopasnijih zemalja za kršćane na prvom se mjestu nalazi Sjeverna Koreja. Potom se nižu Somalija, Afganistan, Pakistan, Sudan, Sirija, Irak, Iran, Jemen, Eritreja... Da ne spominjemo činjenicu da je početkom 20. stoljeća među turskom populacijom živjelo više od 30 posto kršćana, a danas ih je svega 0,6 posto; u Siriji je slična situacija, gdje ih je živjelo oko 40 posto, dok ih danas nema niti 10 posto. Slično je stanje i u ostalim islamskim zemljama. No najtužnije je to što ti isti kršćani, kada izbjegnu mač i prebjegnu u Europu, ponovno nemaju sigurnost niti mir.
Zadivljuje primjer sv. Ignacija Antiohijskoga, biskupa i mučenika, koji u svojoj poslanici Rimljanima ovako piše: „Pustite me da budem hrana zvijerima, po kojima mogu susresti Boga. Božje sam žito i zubi me zvijeri melju da postanem čisti kruh Kristov.“ Svoju smrt je gledao kao sjedinjenje s Isusom Kristom, a smrtni čas kao svoje rođenje. U istoj poslanici Rimljanima kaže: „Nemojte govoriti o Isusu Kristu, a čeznuti za svijetom.“ Primjer je to vjere koja zadivljuje, inspirirane na Isusovoj svećeničkoj molitvi, u kojoj prije svojeg povratka Ocu predaje one koje mu je Otac povjerio: „ Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od ovoga svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.“ (Iv 17, 14)
Isus je otvoreno, jasno i nedvojbeno više puta govorio o progonstvu. Spomenimo samo veličanstveni Govor na gori. „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas.“ (Mt 5, 11 – 12) Radovati se i kliktati zbog progonstva istinski je program koji je Isus proživio i ostavio svojim nasljedovateljima. Ali nam je ostavio i sama sebe u euharistiji, koja je izvor snage, jamstvo pobjede i vrhunac prema kojemu težimo.
To je moguće samo onima koji istinski vjeruju da muka i smrt nemaju posljednju riječ; oni koji su shvatili da se nisu rodili zbog ovog svijeta, nego radi kraljevstva nebeskoga; oni koji vjeruju u život vječni, u uskrsnuće tijela i život vječni. To je vjera naša!
Sv. Pavao nas stoga poziva na duhovni boj protiv lukavstava đavolskih, protiv upravljača ovoga mračnog svijeta i zlih duhova (usp. Ef 6, 10 – 13). U istoj nas poslanici poziva: „Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom, da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite.“ (Ef 6, 13 – 18)
Na to nas poziva i Sveti Otac! Ujedinimo se u molitvi s Papom te svi skupa riječju i djelom posvjedočimo evanđelje, kojemu je ime ljubav prema Bogu i bližnjemu, mir i razumijevanje sa svima.
 


Povratak