vatikan.va hbk.hr PMD

Studeni 2018.-piše vlč. Mirko Vukšić  

Objavljeno | 1.11.2018.

Da bi jezik ljubavi i dijaloga uvijek nadvladao jezik sukoba

Poštovani čitatelji!
Vjerujem da se svima često nameće pitanje kako ljubavlju i dijalogom nadvladati sukob? Danas, kad je veliki dio svijeta u različitim sukobima, uviđamo da je više no ikada potrebna ljubav i dijalog.

Važnost dijaloga
 
Dijalog nam se pokazuje kao povlašten put za ostvarenje Isusove oporuke: "Da svi budu jedno" (Iv 17, 21), njegova plana jedinstva, u bratstvu i ljubavi sa svim ljudima. Međutim svjedoci smo da se taj plan jedinstva, bratstva i ljubavi teško ostvaruje upravo zbog sukoba koji su preplavili svijet, u kojem nedostaje dijalog. Čini nam se da je dijalog neostvariv i da se do njega teško dolazi.
 
Do dijaloga po slušanju
 
Nije li preduvjet dijaloga spremnost za slušanje?        
Zar ne zahtijeva pravi dijalog da se drugoga ozbiljno uzme u njegovu shvaćanju samog sebe, da ga se nastoji razumjeti, upustiti se u razgovor s njim i onda kad se ne može prihvatiti njegovo stajalište? Nije li poštovanje prema shvaćanju i uvjerenjima drugoga, i onda kad ih ne dijelimo, bitan element kulture dijaloga? Ako drugoj strani ne dopustimo da iznese shvaćanje same sebe, onda nešto nije u redu sa shvaćanjem dijaloga. Vidimo kako je teško slušati i čuti drugoga. Ne čujemo li se i ne slušamo kako treba, doći ćemo u sukob, iako to možda ne bismo željeli.
 
Kršćani kao „drugačiji“
 
U našim sekulariziranim zemljama sve se češće osjeća neprijateljsko i odbojno držanje prema onima koji žele postati Isusovi učenici ili to već jesu, jer su svojim načinom života "izišli" iz uobičajenoga i slijede Onoga koji je o sebi rekao da "nema gdje bi glavu naslonio" (Lk 1, 15). Oni koji slijede Gospodina često postaju stranci u svojoj okolini, a budući da prisutnost stranoga izaziva strah i agresiju, česta je reakcija neprijateljstvo i sukobljavanje s tim "drugačijima". U današnjem javnom mnijenju postalo je uobičajenim okrivljavati kršćanstvo i posebice Katoličku crkvu za mnoga zla u svijetu. No, unatoč svemu, pozvani smo na iskorak prema ljubavi, "biti drugačiji" i ne zatvarati se u sebe, ne živjeti za sebe same, nego, kako kaže Gospodin, "biti blagoslov" za svakog čovjeka.
 
Ljubav – imperativ dijaloga
 
Ljubiti bližnjega svoga kao samog sebe nemoguće je bez poniznosti i skromnosti, a ondje gdje su poniznost i skromnost, na djelu je ljubav. Pred Bogom smo odgovorni jedni za druge, a dijalog i ljubav će nam pomoći u prihvaćanju te odgovornosti, bez obzira na mnoge preprjeke. Ljubav ne trpi prisile niti se može nametnuti pod obvezu, ali ona nas potiče da ne budemo ljudi bez odgovornosti i bez obveza prema drugima. Isus ne želi da naša ljubav bude kao ljubav ljudi u ovom svijetu, koji promiče ljubav bez obveze; već, štoviše, Isus nas poziva na trajni rast u ljubavi, napose prema bližnjima.                    
Ljubav je moćna ispuniti praznine, premostiti udaljenosti, nadići ograničenja, izgladiti svako nesavršenstvo, pobijediti slabosti, prihvatiti različitosti.       
Stoga ne budimo prosjaci i sakupljači mrvica ljubavi, nego do kraja ispunjeni i prožeti tim blaženim sadržajem, jer ćemo samo na taj način nadvladati svaki sukob.


Povratak