Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Svibanj 2020.-piše o. Vatroslav Halambek, SJ  

Objavljeno | 9.5.2020.

Molimo da đakoni, vjerni u služenju Božjoj riječi i siromašnima, budu okrepljujući simbol za cijelu Crkvu.
Kad je Isus uzašao na nebo, Crkva je nastavila njegovo djelo spasenja svijeta po širenju radosne vijesti i sakramentima. U zajednici vjernika razvili su se mnogi darovi i pozivi, a nastajale su i različite potrebe s porastom vjernika. Stoga su apostoli odlučili ustanoviti red đakona, koji bi se imali prvotno brinuti za siromahe, posluživanju kod stola. Tako je tijekom vremena đakonska služba usredotočena na propovijedanje, krštavanje, služenje na euharistijskog gozbi i u agapeu, a to znači da i siromasi imaju udjela na bogatstvima koja nam Bog obilno dijeli u vjerničkoj zajednici. Od prve sedmorice đakona do danas bilo je mnogo svetih đakona, a spomenut ćemo tek sv. Lovru mučenika, od kojega su tražili da preda crkveno blago, a on je pokazao na siromahe kao pravo blago Crkve. Sveti Efrem Sirijski, poznat je teolog i pjesnik, a sveti se Franjo iz poniznosti nije htio zarediti za svećenika.
Tijekom povijesti uspostavili su se takozvani niži redovi, a danas su ostale samo službe lektora i akolita, kao postupno uspinjanje prema višim redovima. U svećeničkom redu postoje tri stupnja, pa je to đakonski red, svećenički red i biskupski red kao punina svećeništva, jer biskupi su nasljednici apostola. Na Drugome vatikanskom saboru posebno se istaknula važnost đakonskog reda, pa se zagovaralo i ređenje oženjenih. Među tim zagovornicima zapažen je bio i kardinal Franjo Šeper. Đakoni, kao i svećenici i biskupi, završavaju redovite studije filozofije i teologije, a nakon ređenja biskup ih raspoređuje na službe u mjesnoj crkvi. Upravo je to na srcu Svetomu Ocu, da đakoni doista budu na raspolaganju i biskupu i narodu Božjemu, sukladno s potrebama mjesne Crkve. Ističući svoju želju, Papa izriče ujedno i poslanje đakona, posebice kao služitelja riječi Božje i siromašnih, koji time prednjače cijeloj Crkvi, koja je jednako pozvana da snagom Božje riječi i služenja siromasima, uza stalnu pomoć Duha Svetoga, ostvaruje ono spasenje koje joj je Krist povjerio.
Otkako je papa Franjo usmjerio pogled Crkve na siromahe, što je vrlo poželjan zaokret u crkvenoj praksi, lako se zaboravlja da smo naime svi mi Božji siromasi i potrebnici njegova spasenja. Tako, okrečući se jedni drugima u nastojanju da se to spasenje ostvaruje među nama, kako nas i liturgija upućuje, čuvamo se istodobno i od neke pretjerane jednostranosti. To je ono što đakoni svojom širinom služenja zapravo i potvrđuju, a mi ih molitvom podržavamo, da se ne umore u radosnu darivanju samih sebe drugima po svojem pozivu.


Povratak