Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Travanj 2016. - piše mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški  

Objavljeno | 6.4.2016.

Da afrički kršćani, usred političko-vjerskih sukoba, daju svjedočanstvo ljubavi i vjere u Isusa Krista.

U proljetnom mjesecu travnju, kad se "majka priroda" budi na novi život sa svojim "novim ponudama", ovomjesečna nakana Apostolata molitve vodi nas u Afriku. Nakana nas želi pretvoriti u molitvene misionare u korist novovjeke Afrike, "koja se budi". Afrika je drugi po veličini kontinent na Zemlji, s ukupno 30,3 milijuna km2 ili oko 1/5 kopna na Zemlji. U to spada i velik otok Madagaskar. Do XIX. stoljeća Afrika je Europljanima bila gotovo nepoznata. Misionari su s Afrikom upoznali stanovnike Starog Kontinenta, kako se obično naziva Europa. I ne samo upoznali, nego i zagrijali za Afriku, u kojoj su vidjeli blagoslovljenu budućnost (naše) Crkve.
Više od zemljopisnoga ili klimatskoga raspoznavanja "crne" Afrike, zanimaju nas ljudi. Nažalost, noviji podatci o stanovništvu nisu dovoljno dostupni. Prema nešto starijem "slikanju" stanja (iz 1998.), afričko se stanovništvo približava milijardi ljudi, jer je snažan porast stanovništva, imajući u vidu veliku rodnost i sve manju smrtnost. Dakako, time je i broj krštenih razmjerno velik prema ostalom dijelu svijeta. Dok se u nekim dijelovima Europe govori o zaista skromnu prirastu broja krštenih, u Africi se taj broj bilježi u stotinama... U tom smislu afrički misionari u mogućnosti su jasnije znati "za koga žive".
U Africi se govori oko 1000 (tisuću!) jezika i na svoj način se može govoriti o "tisuću načina" vjerovanja i vjerskog djelovanja. Afrika ima 53 zemlje – države. Nijedna nije slična svojemu susjedu s obzirom na etničku pripadnost, pa ni vjersku također. Afrički vjernici su muslimani, kršćani (uglavnom katolici i protestanti te pripadnici Etiopske i Koptske Crkve) i pripadnici domorodačkih vjerovanja. Etnička, jezična i vjerska složenost, te granice uglavnom naslijeđene iz kolonijalnog vremena, uz ostalo, uzrok su povremenim teškim sukobima, koji su nerijetko vrlo krvavi. I na kršćanima je dodatan teret djelovanja, jer su "opterećeni" evanđeljem, čije preporuke, ruku na srce, nije ni nama Europljanima lako slijediti, a kamoli njima koji imaju brojne naslijeđene navike i poganske običaje. I zato mi Africi moramo pružiti molitvenu pomoć, moramo podržati "revoluciju" ljubavi, moramo biti duhovni dobrotvori Crkve na "kontinentu nade" i dakako, ako nam se ukaže takva prigoda, ne bismo smjeli iznevjeriti ni u materijalnom pomaganju. Hrvati su osobito ponosni na misionarke i misionare naše krvi. Neki su od njih pravi preporoditelji nekih dijelova afričkog kontinenta. Moleći za njih i pomažući misionare, uvelike utječemo i na duhovni napredak zemalja u kojima oni djeluju.
 


Povratak