Isus je svojoj zajednici – Crkvi i svakom kršteniku ostavio kao trajni poziv naviještanje i svjedočenje Evanđelja koje treba propovijedati svakom pojedincu i svakom narodu. I nakon dva tisućljeća kršćanstva u svijetu postoje mnoga područja do kojih još nije doprla Isusova Radosna vijest. Uz to u mnogim zemljama i narodima Crkva je mlada, nova i još nije dovoljno ukorijenjena i samostalna. Potrebna joj je pomoć u službenicima Crkve – misionarima i misionarkama te materijalno potpomaganje. Zato je važno promicati i potpomagati misijsku djelatnost Crkve kako bi blago vjere bilo ponuđeno svim ljudima.

Kada u današnje vrijeme misionari dođu u nove krajeve u skladu sa mjesnim prilikama i svojim mogućnostima redovito uz crkve osnivaju i škole, osnovne, zanatske i srednje.
Gotovo sva misijska područja su vrlo siromašna i nerazvijena. Ni države u tim područjima nisu u mogućnosti puno učiniti za razvoj školstva. Tako se na primjer u mnogim državama središnje Afrike financiranje školstva velikim dijelom bazira na sustavu školarina i dijete ne može pohađati školu ako roditelji ili netko drugi ne uplati školarinu. Ako pak ne postoji školarina, onda su uvedena neka druga davanja za pohađanje škole (doprinos za školske klupe ili slično). Uz školarinu treba kupiti obaveznu školsku uniformu i obuću (u Africi djeca trebaju u školi biti uniformirana, jer njihova svakodnevna odjeća je tako trošna da nije prikladna za školu), školske knjige i drugi pribor, a poželjno je da se djetetu omogući i neki prilog za hranu dok je u školi. Prosječni troškovi školovanja u osnovnoj školi u srednjoafričkim zemljama iznose oko 100 eura godišnje.