Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

From the lives of our missionaries  

Zašto je Island zemlja prve evangelizacije

Piše s. Celestina Gavrić

Već sam nekoliko puta u svojim pismima spomenula da smatram da je Island zemlja prve evangelizacije i da naš biskup mons. David Tencer tako pristupa ljudima koji živi na našem području.
Kako i gdje to vidimo? „Razvoj“ i „napredak“ stigli su dotle da u većini škola na Islandu nema više religijskog odgoja. Prije je postojao vjeronauk protestantske zajednice, koji je bio u školama sve do početka ovog stoljeća. A ima li uopće još nešto od vjerskoga? Postoji, ali ne više vjeronauk, nego općenito upoznavanje različitih religija. I djecu se uči da sve to ima posve istu vrijednost.
Pa zar nije bilo isto tako i u propalome Rimskom Carstvu? Samo što su oni još imali „božanskog cara“, a mi imamo „ravnopravnost“, „poštovanje svačijeg prava“, „poštovanje osobnog opredjeljenja“ ili ono što zovemo „medijska podobnost“. Nema nikakve istine koja vrijedi za sve, nikakvih načela, nikakve čvrste obitelji. Sve to možeš sam odlučiti, sada i ovdje. A i zašto bi ti tko to trebao diktirati? Pa ti najbolje znaš! A zamislite, u dječjim vrtićima se kaže: „Mi ne smijemo s djecom pjevati pjesmicu u kojoj se spominje Isus.“ A da ne bude zabune – sve drugo smiju i mogu. Svi učitelji, božanstva i idoli dobrodošli su u školu, samo Isus ne. To je naša stvarnost ovdje na Islandu, i još da nismo misijska zemlja!?

Published | 5/17/2019

Read more


Nigerija - moć molitve i vjere

Piše s. Marija Lucija Vincek

Dragi prijatelji misija, hvaljen Isus i Marija!
Radosna sam da vam se mogu javiti u tijeku ovoga svetog korizmenog vremena, dok razmatramo što je Bog učinio za nas u Isusu Kristu, po njegovoj muci i smrti. Osjećamo poziv doći bliže k njemu, obratiti se, donijeti mu svoje slabosti i grijehe.
Kako u čitavoj Crkvi, tako i ovdje korizmeno vrijeme pokušava se osmisliti na različite načine. U našoj župi svakog jutra u 5.30 započinje molitveni sat pred izloženim Presvetim, a zatim je sv. misa. Pobožna udruženja intenziviraju svoje aktivnosti i susrete. Petkom ljudi rado dolaze na zajednički križni put. Mladi i ove godine pripremaju uprizorenje muke. Svata događanja otvaraju srca vjernika Božjoj spasiteljskoj ljubavi i čine ih osjetljivijima i spremnijima činiti dobro jedni drugima.
Veliki „događaj“ za sve župe jest tzv. katedratikum. To je godišnje okupljanje vjernika i svećenika s mjesnim biskupom. U našoj Biskupiji Orlu svaki dekanat jedne korizmene subote „ugosti“ biskupa, svećenike i vjernike iz svih župa tog dekanata.Tom prigodom biskup, kao pastir cijele biskupije, predvodi svečano misno slavlje te uputi poticajne riječi vjernicima. Ove godine tema je bila obitelj.
Raduje nas da je naš biskup mons. Augustin Ukwuoma u ovogodišnjem korizmenom obraćanju vjernicima, a posebno roditeljima, naglasio važnost njihova odnosa prema djeci. Odnos roditelja prema djeci, naročito prema onoj najmanjoj, za naše je pojmove doista neshvatljiv. Zato od samih početaka ne samo da posebnu pozornost  posvećujemo najmanjima, već i na različite načine nastojimo promicati primjereniji odnos roditelja i djece. Jedan od načina jesu zajedničke aktivnosti djece i roditelja.


Published | 5/9/2019

Read more


Radost Uskrsa u DR Kongu

Piše s. Adriana Galić

Radosna sam jer imam prigodu pisati za Radosnu vijest i podijeliti s vama nekoliko crtica iz svoje afričke svakodnevnice.
U korizmenom smo vremenu, pa s djecom prelazim različite teme vezane za patnju Isusa Krista te tako nailazimo zajedno na različita pitanja poput: Zašto je Isus bio u pustinji 40 dana, zar nitko nije htio ići s njime? Gdje je bila njegova mama za to vrijeme? Što je pustinja (mnoga djeca nikada nisu vidjela pustinju i ne mogu ju zamisliti) i mnoga druga pitanja kod kojih ponekada zastanem, pa se pitam kako odgovoriti na sve to.
Nije to samo znatiželja djece– to je i meni ispit savjesti, da se preispitam znam li ja što je to pustinja. Jesam li se zaista povukla iz svijeta i ostala u meditativno-kontemplativnoj pustinji svojeg srca? Tražim li lice svojeg Gospodina Isusa? I tako u nedogled… Posebno smo se zadržali na temi grijeha, jer, npr., djeci nije jasno zašto je grijeh misliti nešto loše – pa nitko drugi to ne vidi ni ne zna. Malo-pomalo došli smo do zaključka da tako sve počinje: prvo mislim nešto loše, zatim pričam o tome i na kraju učinim nešto loše. I tako se svaki put na svetoj misi javno ispovijedamo, govoreći da smo sagriješili mišlju, riječju, djelom i propustom. I opet pitanje: Kako se griješi propustom? Hm, svaki put kada možemo učiniti nešto dobro, a ne učinimo–griješimo propustom. Isto tako, kada učinimo nešto loše, trebamo tražiti oproštenje, prvo od osobe koju smo uvrijedili, a zatim od dragog Boga, ispovijedajući kod svećenika svoje grijehe.


Published | 5/3/2019

Read more


Back