Dragi prijatelji misija i misionara!
U prošlom javljanju obećao sam pisati kako mi je bilo po povratku i što radim sada u Ruandi. To sad želim i izvršiti, u nadi da će vam pomoći u saznanju kako je nama misionarima.
Vijest da sam se vratio nakon godine izbivanja iz Ruande, brzo se proširila. Ruanda je mala, ali vrlo napučena zemlja – kao jedno selo.

Evanđeoski poziv i prijateljstvo s Isusom neodoljivo nas potiču da ne zatvaramo oči za stvarni svijet koji nas okružuje. Većina naših aktivnosti je usmjerena na pomaganje drugima… Tako posjećujemo siromašne obitelji iz naše gradske četvrti u Esmeraldasu, donoseći im životne namirnice i odjeću. S velikom zahvalnošću sjećamo se u našim molitvama svih dobročinitelja po Nacionalnome misijskom uredu u Zagrebu i srca prijatelja iz Bescie, u Italiji, jer smo tu aktivnost i mnoge druge mogle ostvariti zahvaljujući njihovoj novčanoj pomoći. Odgovorni u Nacionalnom misijskom uredu u Hrvatskoj i Italiji, zajedno s mnogim ljudima dobrog srca, stalno su prisutni u stvarnosti našeg Esmeraldasa, a ta stvarnost je siromaštvo, napuštenost, kršenje ljudskih prava, bez ikakve zaštite i često očajna.

Dragi prijatelji!
Pred vama su dvije fotografije na kojima su isti ljudi, isto mjesto, s vremenskim razmakom od mjesec i pol dana. Prva prikazuje katoličku kapelu u gradu Taganrogu, u Rusiji, posljednju sv. misa unutar zidova stare kuće. Na drugoj fotografiji su na istome mjestu, umjesto zidova od zemljanih cigli, temelji za novu kapelu. Vjernici su na prvoj fotografiji u molitvi, a na drugoj u radosti zbog započetih radova.