Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

From the lives of our missionaries  

Radost Uskrsa u DR Kongu

Piše s. Adriana Galić

Radosna sam jer imam prigodu pisati za Radosnu vijest i podijeliti s vama nekoliko crtica iz svoje afričke svakodnevnice.
U korizmenom smo vremenu, pa s djecom prelazim različite teme vezane za patnju Isusa Krista te tako nailazimo zajedno na različita pitanja poput: Zašto je Isus bio u pustinji 40 dana, zar nitko nije htio ići s njime? Gdje je bila njegova mama za to vrijeme? Što je pustinja (mnoga djeca nikada nisu vidjela pustinju i ne mogu ju zamisliti) i mnoga druga pitanja kod kojih ponekada zastanem, pa se pitam kako odgovoriti na sve to.
Nije to samo znatiželja djece– to je i meni ispit savjesti, da se preispitam znam li ja što je to pustinja. Jesam li se zaista povukla iz svijeta i ostala u meditativno-kontemplativnoj pustinji svojeg srca? Tražim li lice svojeg Gospodina Isusa? I tako u nedogled… Posebno smo se zadržali na temi grijeha, jer, npr., djeci nije jasno zašto je grijeh misliti nešto loše – pa nitko drugi to ne vidi ni ne zna. Malo-pomalo došli smo do zaključka da tako sve počinje: prvo mislim nešto loše, zatim pričam o tome i na kraju učinim nešto loše. I tako se svaki put na svetoj misi javno ispovijedamo, govoreći da smo sagriješili mišlju, riječju, djelom i propustom. I opet pitanje: Kako se griješi propustom? Hm, svaki put kada možemo učiniti nešto dobro, a ne učinimo–griješimo propustom. Isto tako, kada učinimo nešto loše, trebamo tražiti oproštenje, prvo od osobe koju smo uvrijedili, a zatim od dragog Boga, ispovijedajući kod svećenika svoje grijehe.


Published | 5/3/2019

Read more


Ekvador - promocija maturanata pod šatorom

Piše s. Klementina Banožić

San pretvoren u život
 
San otprije 20 godina danas se pretvorio u slavlje i radost. U Paloquemadu je dosada kao školska zgrada korištena mala drvena nastamba u središtu sela, okružena svim nasiljima i opasnostima za djecu. Ljudi iz sela postajali su svaki dan sve uzrujaniji zbog ozljeda i negativnih utjecaja na djecu te je škola postalo mjesto sukoba među susjedima i velik društveni problem.
Prostor je bio premalen i neodgovarajući. Trebalo je ući u srž problema i suočiti se sa svim poteškoćama i pronaći odgovarajuće rješenje. Razmišljajući zajedno, počeli smo tražili teren gdje bi se mogla sagraditi nova škola.
Teren je brdovit i bilo je teško naći nekoliko metara ravnice. Ali evanđelje kaže da vjera veličine gorušičina zrna pomiče brda. I krenuli smo na posao!
Za nekoliko mjeseci pronašlo se mjesto gdje smo morali maknuti dio brda da bi se stvorio prostor za gradnju škole. Zajedno s malim brojem onih koji su podržavali ideju te s velikim brojem onih koji su bili apsolutno protiv, ali s našim velikim povjerenjem u Boga te osluškujući krik sela i tajanstven zov djece i roditelja koji su svjesni važnosti školovanja, nismo odustajali.
Odgoj uz evangelizaciju, prožet vjerom i milosrdnom ljubavlju, i sve što ide uza stvaralaštvo na tom području rada, trebali su prostor za školu. A da bismo ga dobili, morali smo proći cijeli proces dobivanja potrebne dokumentacije te probuditi povjerenje sela i osoblja koje će sudjelovati u radu zajedno s nama sestrama. Koraci prema cilju zahtijevaju mudrost, napor i ustrajnost.
Vjerujemo da i djeca iz najzapuštenijih krajeva imaju pravo na odgoj i obrazovanje i da se ne osjećaju isključenima iz društvenih slojeva i mogućnosti napretka i bolje budućnosti.
U našoj misiji Paloquemado 27. veljače imali smo sedmu promociju maturanata. Zajedno s obiteljima, zaposlenicima, sestrama redovnicama službenicama milosrđa i svima koji su zajedno s nama ustrajali na putu, pratili nas i podržali molitvom i solidarnošću, uzdižemo hvalu Bogu. „Život nas je naučio da ljubav ne znači gledati jedno u drugo, već zajedno gledati u istom smjeru.“ (Antoine de Saint-Exupéry)
 

Published | 4/23/2019

Read more


Benin - Moć molitve i vjere

Piše s. Jacinta Petrović

Korizma nam kuca na vrata. Jesmo li spremni poći s Kristom i slijediti ga na križnom putu? On nas zove i čeka. Sigurna sam da su milijuni duša odlučili slijediti Krista i da njihov broj iz dana u dan raste zahvaljujući marljivim i neumornim radnicima u Božjem vinogradu. Korizma je za sve nas povlašteno vrijeme, kada možemo dublje uroniti u misterij svojeg spasenja, koji nam jamči vječni život. Svatko na svoj način doživljava i dotiče tajnu otkupljenja, kroz vlastita iskustva u životu. U tome nam pomažu razne pokorničke vježbe, molitva, djela milosrđa i ljubavi.
Naš narod u Beninu puno toga me poučio o vjeri. Primjeri koje svakodnevno doživljavam, pa i u banalnim, svakodnevnim situacijama, potiču me da u duhu uskliknem: „Velika ja tvoja vjera, čovječe Benina!“ I to je stvarno. Navest ću samo jedan od tisuće primjera vjere čovjeka u Beninu.
 

Published | 4/8/2019

Read more


Back