Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Albanija–Ljudi predani molitvi izbavljeni iz velikih nevolja  

Objavljeno | 9.3.2017.

Pišu bosonoge karmelićanke is Nenshata

Dragi čitatelji!

„Nedavno, jedne subote, po mojem običaju, krenuh u crkvu Gospe Dobrog Savjeta u Skadru. U dvorištu crkve pristupi mi stariji gospodin. Nakon uobičajena pozdrava upita me idem li se moliti. Na moj potvrdan odgovor reče mi da se i on ide moliti Gospi, ali da je musliman.“

 
Otac sinu ostavio molitvu Gospi u amanet
„Ne mogoh odoljeti znatiželji pa ga upitah kako to da se on kao musliman dolazi moliti Gospi. 'To mi je otac ostavio u amanet', odgovori mi i nastavi pričati: 'U doba kad je moj otac bio mlad, živjelo se u zadrugama, to jest nekoliko obitelji zajedno. Bila je to brojna obitelj, koju je trebalo prehraniti. Živjelo se teško, od zemlje i stoke. Otac je othranio 150 ovaca i doveo ih na prodaju u klaonicu u Skadar, a klaonica se nalazila u neposrednoj blizini crkve Gospe Dobrog Savjeta. Nakon pregleda ovaca ustanovljeno je da su sve ovce bolesne te su ih sve poklali i spalili. Tako je uništen rad cijele obitelji, od kojeg su očekivali jedini prihod. Otac, sav očajan, došavši na most na rijeci Buni, koji se nalazi također u neposrednoj blizini Gospina svetišta, htio se baciti s mosta i okončati si život. Tad mu je ususret došla jedna gospođa, a za ondašnji albanski mentalitet bilo je gotovo nemoguće da jedna žena pristupi muškarcu, i počela mu govoriti i odvraćati ga od naumljenoga. Rekla mu je da će, iako je ostao bez 150 ovaca, dobiti 300 novih. Kako mu je ona govorila, u njega je ušlo neko svjetlo i snaga i bilo mu je jasno da je ta Gospođa ona koju u obližnjoj crkvi štuju katolici. Vratio se kući ojačan novom snagom, unatoč potpunu ekonomskom neuspjehu. Ubrzo nakon toga događaja dogodilo mu se ono što mu je rekla Gospođa – dobio je 300 ovaca. Sve što se dogodilo otac je držao u tajnosti svoga srca. Na smrtnoj postelji, s posljednjim izdisajima, ispričao je taj događaj meni, svojemu najstarijem sinu, i ostavio mi zavjet da se svaki put kad dođem u Skadar idem pomoliti Gospi. No tu priči nije kraj. Sličan događaj dogodio se i momu sinu.'“
 
Albanija-Ljudi-predani-u-molitvu-03.jpg

Nakon očajanja ispunjen radošću i svjetlom

'Moj sin radi kao policajac u Skadru. Prije nekoliko godina imao je veliki problem na poslu. To ga je tako ojadilo da se na povratku s posla, kad je prolazio kraj crkve, htio baciti u rijeku. I njemu je došla ususret Gospođa. Razgovarala je s njim normalno i malo-pomalo uspjela ga uvjeriti da si ne oduzme život. U isti trenutak ispunile su ga radost i svjetlost. Okrenuo se i htio joj zahvaliti, ali Gospođe više nije bilo. I njemu je bilo jasno da je ta Gospođa ona iz crkve...' Tako je završila priča mojeg sugovornika. U šutnji smo ušli u crkvu. Ja sam molio na svoj način, a on pred slikom Majke Dobrog Savjeta, na tipično muslimanski način.“
Taj događaj ispričao nam je Pjerin Sheldija, koji se, unatoč napunjenih 80 godina, vrlo dobro drži. Rođeni je Skadranin, otac troje djece, po zanimanju likovni umjetnik. Poznat je u Albaniji po brojnim umjetničkim djelima, a osobito onima koje krase novoizgrađene crkve i samostane. No njegova posebnost je u tomu što nakon pada komunizma slika samo duhovne motive i sve što radi za Crkvu, a radi puno, radi besplatno. Razlog tomu je pomalo neobičan. On sva svoja umjetnička djela poklanja Bogu u znak zahvalnosti i kao zadovoljštinu za svoje grijehe. Javno i namjerno priča o svojim grijesima, koje još uvijek ne može preboljeti. O čemu se radi?
 
Prisiljavanje na aktivnosti protiv vjere
Albanija-Ljudi-predani-u-molitvu-02.jpgKao što znate, iako je poslije Drugoga svjetskog rata u Albaniji zavladao komunizam, iako su ubijeni svi biskupi, mnogi svećenici i laici, ipak je do 1967. u nekim crkvama bilo dozvoljeno slavljenje svete mise i sakramenata. Tek 1967. Albanija je proglašena prvom ateističkom državom i tada su srušene ili zatvorene sve crkve, a strogo je zabranjeno i bilo kažnjivo i najmanje vjersko očitovanje, pa čak i kuhanje jaja za Uskrs! Uslijedio je progon vjernika svih vjeroispovijesti svom žestinom i doslovno je proglašen rat Bogu i svemu što može biti u vezi s njim. U to vrijeme naš Pjerin bio je profesor kojeg su predstavnici vlasti prisiljavali da se aktivno uključi u borbu protiv vjere. Usto je bio iz uzorne katoličke obitelji, zbog čega je često bio pozivan na razne sastanke. Poziv na sastanke mu je donosio kurir. Jednom zgodom kurir mu je uručio papirić na kojemu je pisalo: „Uzmi boje i kist i javi se u komesarov ured radi zadatka od velike važnosti!“ „Ured je bio prepun ljudi koji su razgovarali povišenim tonom“, nastavlja Pjerin svoju priču. „Normalno, spremala se akcija usmjerena protiv vjere i Crkve. Po primjeru Kine, u to vrijeme su se prakticirali letci i plakati. Taj put trebalo je pisati plakate protiv vjere. Nisam bio junak, iako odgajan protiv komunizma. Veoma sam se bojao da će zbog mene trpjeti velik broj ljudi iz moje obitelji, rodbine i prijatelja. Nakon nekog vremena dali su mi zadatak i ja sam prionuo poslu, trudeći se da nitko ne primijeti da se ne slažem s onim što pišem. U protivnome, okovi su već bili spremni za mene i moje...
Ne znam kako sam sutradan prisustvovao predavanjima, jer i škola je bila puna špijuna. Veoma sam se čuvao. Nakon povratka s predavanja kod kuće sam našao drugu cedulju s porukom: 'Zbog jednoga važnog zadatka danas poslijepodne javi se u ured Komiteta Partije.' U uredu me je čekao predsjednik Komiteta. Pozdravi me vrlo ljubaznim riječima i reče: 'Sve što razgovaramo mora biti tajna. Organiziramo jedan skup protiv svećenika i ti si izabran da budeš jedan od predavača na tom skupu. Tema koju trebaš obraditi je Slikanje pornografskih slika koje koriste svećenici.' Nakon tih njegovih riječi bilo mi je kao da mi je krov pao na glavu. Svakakve misli su mi prolazile glavom, ali ako odbijem, to će biti kao da sam ispružio ruke da mi stavi okove. Nakon nekoliko sekundi rekoh: 'U redu. Dajte mi materijal i imena onih kod kojih ste našli takve fotografije.' 'Ne!' odgovori predsjednik Partije te nastavi: 'Ti napiši tekst. Mi ćemo ga prekontrolirati i onda ćemo dodati fotografije.' No bio sam uporan i rekao mu da ne mogu pisati prije nego što vidim materijal, jer teoriji nitko ne će vjerovati. Tako smo se rastali.“
 
Nakon neizrecive tjeskobe, osjećaj spašenosti
„Kad sam izašao na ulicu, obuzela me neizreciva tjeskoba. Mislio sam da će naći pornografske slike i da će mi reći da su to našli kod tog i tog svećenika. U tom stanju velike tjeskobe bio sam tri tjedna. Nisam mogao ni jesti, ni spavati, niti sam znao gdje sam. No nisam želio nikomu o tome pričati, čak ni majci, koja me je obilazila da sazna što mi je.
Nakon tri tjedna dobili smo obavijest da će se održati skup protiv svećenika u našoj školi. Nitko nije smio biti odsutan. Nas su smjestili u prve klupe. Izmijenilo se nekoliko predavača. Ja sam pripremio odgovor u slučaju da me prozovu imenom. Namjeravao sam reći da se nisam pripremio jer sam čekao materijale, pa što bude, neka bude. Na kraju je voditelj skupa zapitao ima li još netko tko želi diskutirati i zagledao mi se u oči. Ni ja nisam skidao očiju s njega, da bih izgledao sigurniji. Pitanje je ponovljeno nekoliko puta, i na kraju je voditelj zaključio sastanak riječima: 'Završavamo skup!'
Došavši kući rekao sam majci: 'Spašen sam', i ispripovjedio joj sve što se dogodilo.
Bog me spasio jer nisam imao više obraza ni pred njim ni pred mojim prijateljima sudjelovati u tako đavolskoj kleveti.
I danas, da bih dao zadovoljštinu za tridesetogodišnji rad pod crvenom đavolskom diktaturom, da bih dao zadovoljštinu za sve moje grijehe, potpuno sam se posvetio radu po crkvama Albanije, Kosova, Crne Gore, sve do Walesa. Zadovoljan sam svojim poslom, koji apsolutno nije moja zasluga, nego Bog slika mojom rukom i ja sam kist u njegovoj ruci.“ Tako je završio svoju priču naš Pjerin.
Zahvaljujemo Gospodinu što se on proslavljuje i u onima koji su hrabri i kojima je ljubav prema Isusu jača od ljubavi prema životu te radije prihvaćaju mučenja i smrt nego da zaniječu ili izdaju njega, kao i u onima koji kao Pjerin svjedoče kako je veliko Božje milosrđe i kako Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube.


Povratak