vatikan.va hbk.hr PMD

Albanija – Radost i cilj našeg djelovanja  

Objavljeno | 11.5.2018.

Sredinom svibnja, točnije 21. svibnja, navršava se 15 godina našeg boravka u ovoj mučeničkoj zemlji. Svakako, to nam je prigoda da se osvrnemo i zahvalimo Gospodinu za sve milosti, što je uvijek bio uz nas i brinuo se, kao što nježna majka brine za svoje čedo.
Zahvaljujemo i vama, dragi čitatelji i dragi prijatelji misija, što ste nas pratili svojim molitvama i darovima. Svakodnevno molimo za vas i vaše obitelji, neka vas Gospodin blagoslovi.

 
Naš karmelski misionarski život odvija se vrlo intenzivno i kao što je Božja ljubav svaki dan nova, tako se i kod nas uvijek nešto novo događa. Kad nas ljudi prvi puta posjete, često nas znaju pitati zar nam nije dosadno živjeti u zatvorenu prostoru, u klauzuri.  Naš odgovor je uvijek isti – dani nam prebrzo prolaze. Naš glavni „posao“ je molitva. Biti stalno s Isusom i u vrijeme određeno za molitvu, i u vrijeme kada radimo ili susrećemo ljude, pa nam tako nikada nije dosadno. Kad si s osobom koja te voli i koju voliš, nikada ti ne može biti dosadno.
 
Vrata otvorena svima u potrebi
 
Ovih 15 godina brzo je prošlo. Uz Božju pomoć i pomoću mnogih ljudi, među kojima ste i vi, uspjele smo sagraditi našu samostansku crkvu, urediti naše dvorište i pomoći mnogim siromasima. Osobito zahvaljujemo Papinskim misijskim djelima i svim dobročiniteljima misija, jer je vašim darovima sagrađena kuća za jednu siromašnu obitelj. Neka vam svima Gospodin uzvrati!
Unatoč velikim potrebama i materijalnomu siromaštvu, naša je prva zadaća molitva i duhovna pomoć svima koji gladuju i žeđaju za susretom sa živim Bogom. Poslane smo onima koje je slomila patnja, koji ne vide izlaz iz svoje situacije i smisao svojeg života, onima koji su izgubili svoje najdraže i plaču za njima bez nade, svima koji trebaju molitvu i pomoć. Svakog dana na naša vrata dolaze mnogi koji traže molitvenu pomoć i imaju potrebu podijeliti svoju patnju, tražiti savjet, izreći zahvalu i učiti moliti. Njihove teške životne situacije i patnje često su toliko teške da ne postoji ljudska riječ koja bi ih mogla utješiti i pomoći im pronaći izlaz, već samo Bog, koji je Otac utjehe.
 
Čuda Božje ljubavi i moći
 
Mnogi ljudi koji nam dolaze imaju doista veliku vjeru i slijepo se predaju u njegove ruke, zato često doživljavamo prava čuda Božje ljubavi i moći. Dolaze nam osobe koje traže blagoslov za svoju obitelj, posao, zdravlje, molitvu i pomoć u obiteljskim problemima. Roditeljima je najteže kada njihova djeca odaberu krivi put. Nedavno nas je posjetila jedna obitelj sva u suzama. Što se je dogodilo? Njihov šesnaestogodišnji sin je sa svojim prijateljem počinio krađu i obojica su završila u zatvoru. Obitelj je došla moliti za njegovo obraćenje i oslobođenje iz zatvora. Vratili su se nakon nekoliko dana, a s njima i sin „povratnik“, s krunicom u ruci. Zaista je Bog čuo molitve za njegovo obraćenje. U zatvoru je doživio posebnu prisutnost Božju. Rekao je da je molio prvi put nakon prve pričesti i da nije poznavao Boga, a često ga je ismijavao u društvu. Sad ga želi upoznati i krenuti ispočetka. Zahvalan je Bogu za to iskustvo samoće, moli svoju obitelj za oproštenje i žao mu je što je često udarao mlađeg brata. I nas je molio za oproštenje, jer nas je osuđivao i omalovažavao, misleći da je naš život uzaludan. Kako je to lijepo iskustvo i još jedan primjer koji potvrđuje kako Gospodin djeluje po patnji i da naši grijesi nisu preprjeka da nam iskaže svoju ljubav i milost.
 
Strpljivost i redovita molitva
 
Mnogi nas dolaze tražiti pomoć nakon što su se obratili raznim vračevima. Te osobe obično imaju probleme koji se očituju u nemiru, svađama, psihološkim problemima, nesanici, depresiji, neobjašnjivim bolestima i patnjama na tjelesnoj razini, ovisnostima o nekom poroku ili o nekoj osobi. Mi im nastojimo pomoći molitvom i dobrim savjetima. Najprije ih uputimo da se dobro ispovjede, žive redovitim sakramentalnim životom, svakodnevno mole i potraže pomoć svećenika. Zbog nedostatka svećenika, osobito onih koji bi se bavili takvim problemima, često im je teško naći svećeničku pomoć, pa ti problemi duže traju. No, uz redovitu molitvu i strpljivo napredovanje u vjeri, ljudi se polako oslobađaju. Ima ih i takvih koji su, uz redovito pohađanje svete mise, još uvijek na samim početcima ozbiljnoga vjerničkog života.
Još uvijek se susrećemo s ljudima koji imaju duboku nepokolebljivu vjeru u Božju providnost, traže Božju volju, ali ne primaju sakramente i ne prakticiraju vjeru, barem ne onako kako smo mi navikli.
 
Zahvala Gospodinu za sve milosti
 
Nedavno nas je prvi put posjetila jedna obitelj iz obližnjeg grada Lezha. Došli su zahvaliti Gospodinu za sve milosti i preporučiti se u molitvu, da ih i dalje prati svojim blagoslovom. Obično sve posjetitelje uputimo da odu u našu crkvu i sve što imaju reći kažu Isusu. Tako smo i njima rekle, no odmah smo shvatile da ne razumiju o čemu se radi. Onda smo im objasnile što je hostija, da je u njoj živi Isus i da je on prisutan u tabernakulu u našoj crkvi. Kad je gospođa to čula, rekla je: „Pa zašto nam to nije nitko rekao!?“ i dodala: „Idem odmah k Isusu!“ Uz velik osmijeh olakšanja i radosti, odmah je cijela obitelj otišla u crkvu k Isusu. I to je za nas velika radost i cilj našeg djelovanja – dovoditi ljude k Isusu.
O Isusu govorimo i muslimanima koji dolaze preporučiti se u molitve. Uvijek im kažemo da ćemo rado moliti za njih, jer je Isus umro za sve ljude, pa tako i za njih. Budući da Isus nije „izbacio“ ni jednu osobu iz svojeg djela spasenja, tako ni naša molitva ne isključuje nikoga. Tu smo za Crkvu i za sve ljude jer Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine.


Povratak