Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Benin-Poziv za odlazak u misije  

Objavljeno | 7.9.2015.

Bog je imao sa mnom svoje planove. Kao mlada redovnica radila sam u staračkom domu u gradiću Štimlju, na Kosovu. Čitajući misijski list Radosnu vijest i knjige o misionarima, oduševila sam se za misije, svjesna svojih nedostataka. Želju za odlaskom u misije nosila sam u sebi više godina. Pitala sam o tome svoje poglavarice, da saznam kako one gledaju na moju želju, ali u to vrijeme u našoj Družbi Marijinih sestara nije se govorilo o odlasku u misije.

Vrijeme je prolazilo, a ja sam se uglavnom pomirila s postojećim pristupom glede misija. Tek od vremena do vremena pojavila se u meni pomisao na misije, kako bi bilo lijepo otići u Afriku i pomagati najsiromašnijima i živjeti siromašno. Nakon sedam godina rada u Kosovu poglavarice su me premjestile na službu u starački dom u Apatin. Tamo sam se lijepo uklopila u zajednicu, u kojoj su bile uglavnom mlađe sestre. U to vrijeme bilo je, hvala Bogu, puno zvanja. Složno smo radile u domu i bilo je puno veselja. Vrijeme je prolazilo. S jednom sestrom čitala sam misijske članke i to nas je jako oduševilo za odlazak u misije. Često smo razgovarale o misijama i odlučile konačno pitati naše poglavarice za njihovo mišljenje. Iz odgovora smo shvatile da to ne će ići tako brzo. Bile smo sretne što nas nisu odbile, pa makar treba čekati koju godinu. Kasnije smo saznale da ima još sestara koje žele poći u misije. U Apatinu sam radila 10 godina.
U to vrijeme u misijama u Beninu bili su naši svećenici vlč. Franjo Jačmenica i vlč. Antun Štefan te je izbor za naše buduće misijsko služenje bio Benin. Prije odlaska bilo je potrebno učiti francuski jezik te smo na nekoliko mjeseci otišle u Belgiju k jednim redovnicama. Kad smo se vratile iz Belgije, počele smo se polako pripremati za odlazak u nama nepoznat i dalek Benin, gdje još nije bilo niti kuće za nas.
Dana 16. prosinca 1988. krenula sam sa s. Dorotejom Dundjer iz Zagreba, a idući dan smo stigle na naše misijsko odredište. Dočekali su nas u zračnoj luci tadašnji biskup, naši misionari i još nekoliko drugih svećenika. Smjestili su nas k domaćim redovnicama, kod kojih smo ostale osam mjeseci. Za to vrijeme biskupija je dovršavala uređenje kuće u kojoj ćemo biti smještene.
 
Redovničke službe
Benin-Poziv-za-odlazak-u-misije-02.jpgU mjestu Affamey Marijine sestre su od početka u dispanzeru pružale zdravstvenu skrb, posebno za novorođenu djecu, trudnice i majke, a odlazile su liječiti bolesnike i u okolna mjesta.
U mjestu Malanhoui naša je glavna kuća, u kojoj je i novicijat. Tu sestre šivaju crkveno ruho te obilaze stare i nemoćne osobe. Imamo domaće sestre Beninke, pa imamo i više zajednica. Svaka zajednica ima povrtnjak u kojem se uzgaja razno povrće i voćnjak s bananama, narančama, limunom, papajama... Sestre drže domaće životinje: kokoši, ovce, svinje, zečeve...
Prije nekoliko godina proširilo se područje našeg služenja te je na sjeveru Benina, u mjestu Biro, otvoren internat za djevojčice i dispanzer, a kasnije je otvoren i internat za djevojčice u Affameyju. Ja sam u zajednici u glavnom gradu Porto-Novu s dvije domaće sestre. Jedna sestra radi u bolnici, druga ide u srednju školu, a s nama su i dvije djevojčice koje idu u školu. Uređujemo župnu crkvu i brinemo se za pranje crkvenog ruha. Sretni smo da u našoj župi imamo kapelu vječnog klanjanja te se brinemo da bude održavana i uredna. Danju i noću kapela je otvorena župljanima i ostalim kršćanima koji rado navraćaju i provode vrijeme u molitvi. Župnik nam je povjerio da u jednu četvrt naše župe nosimo svetu pričest bolesnicima.
Po našim dragim dobročiniteljima mi redovnice pomažemo školovanje djece. Povremeno se pojedina školska djeca presele k svojoj rodbini ili drugamo, pa izgubimo vezu s njima te nam to otežava izvještavanje kumova o uspjehu djece u školi.
 
Godina posvećenog života
Benin-Poziv-za-odlazak-u-misije-01-(1).JPGNa našim sastancima susrećemo brojne redovnice u našoj Biskupiji Porto-Novo. Sestre su oduševljene što je papa Franjo proglasio Godinu posvećenog života. Bilo je govora da pojačamo molitve za nova redovnička i svećenička zvanja, koja nedostaju u našem vremenu. Molitve i žrtve prikazujemo osobito za mir u svijetu, za našu svetu majku Crkvu i za cijeli svijet. Želimo svoje služenje ugraditi, što više možemo, na veću slavu Božju. Neka naš život bude usmjeren samo prema Gospodinu, koji je prošao muku i neopisive patnje prije ulaska u svoju slavu. Neka naše srce ne bude navezano ni na jednu zemaljsku stvar. Naša Nebeska Majka i naši svetci neka nam u svemu pomognu.
 
Zahvala dobročiniteljima i suradnicima
Ovog ljeta bila sam na odmoru u dragoj domovini i uglavnom provodila vrijeme u zajednicama svoje družbe. Bilo mi je veoma lijepo sudjelovati u dnevnom redu, molitvama, misama i radu. Sestre su mi omogućile primjereni odmor i oporavak da bih prikupila snagu za daljnji rad u misijama.
Svim dragim čitateljima Radosne vijesti, svim prijateljima misija, posebno onima koji pomažu naš rad u Beninu, izražavam veliku zahvalnost. Ne mogu niti zamisliti kako bi nam bilo bez molitvene povezanosti s vama. Posebno vam hvala za materijalnu pomoć, kako za naše potrebe, tako i za školovanje djece. Bez vas, jednostavno, ne bismo mogli. Naša lijepa domovina ima vrlo mnogo plemenitih ljudi, koji ne žive samo za sebe, nego uvijek i za druge.
Svi prolazimo razne kušnje, ali nam dragi Bog daje mogućnost da se izgrađujemo i da nam srca budu čista. Neka Isus i njegova i naša Nebeska Majka Marija budu naše najveće blago!
Mi redovnice misionarke i svi oni s kojima živimo i koje pomažemo molimo za sve vas, zahvaljujemo vam i lijepo vas pozdravljamo.
 
S. Maristela Galić
 


Povratak