Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Bolivija–misije u Boliviji  

Objavljeno | 9.11.2016.

Piše fra Ivica Vrbić
 
Bolivija je višenacionalna država, smještena u središnjem dijelu Južne Amerike. Graniči s Brazilom na sjeveru i istoku, Paragvajem i Argentinom na jugu te Čileom i Peruom na zapadu. Zapadni dio zemlje je planinsko područje Anda, a istočni nizinski pripada amazonskomu slivu te je pokriven kišnim šumama. Zemlja je to bogate indijanske kulture, čije najstarije spomene susrećemo u 2. stoljeću prije Krista.




Bolivija-Misije-u-Boliviji-01-(1).jpgNeke datosti Bolivije
Sredinom 15. stoljeća iz područja današnjeg Perua u Boliviju prodire pleme Inka i pripaja područje Bolivije vlastitomu carstvu, sve do španjolskog osvajanja 1525. Tijekom španjolske kolonijalne vlasti to se područje naziva "gornjim Peruom" i pod upravom je potkralja u Limi. Bolivijski rudnici srebra donose bogatstvo kolonizatorima, a zanimljiv je podatak da je grad Potosi, jedan od najviših gradova na svijetu, u određeno vrijeme kolonizacije bio najnapučeniji grad na svijetu. Bolivija svoju neovisnost od španjolskih kolonizatora u pravom smislu riječi ostvaruje uspostavom republike 6. kolovoza 1825., a 2009. proglašena je višenacionalnom državom. Bolivija je treća država Latinske Amerike, s više od polovice stanovništva indijanskog podrijetla. Od 11 i pol milijuna stanovnika 62 % stanovništva čine autohtoni narodi (Indijanci); 23 % su mješanci europskog i indijanskog podrijetla; a ostatak stanovništva čine bijelci, koji su potomci starih španjolskih kolonista te Nijemci, Talijani, Baski, Hrvati i drugi. Ajmarski, kečuanski i španjolski priznati su službeni jezici zemlje. Španjolskim jezikom govori oko 60 % stanovništva zemlje, koje većinom živi u gradovima. Na ruralnim područjima govore se mnogi domorodački jezici. Velik broj stanovništva zemlje je dvojezičan. Obrazovanje u školama i sveučilištima odvija se obično na španjolskom jeziku.
 
Bolivija-Misije-u-Boliviji-02.jpgKatoličanstvo u Boliviji i stanje na terenu
Katoličanstvo je državna religija Bolivije. Oko 68 % stanovništva zemlje su rimokatolici, oko 27 % čine pripadnici protestantskih crkvi i pripadnici drugih religija, dok se oko 5 % se izjašnjava kao ateisti. Katoličanstvo u Boliviju dolazi posredstvom španjolskih kolonizatora, a značajnu ulogu u prvotnoj evangelizaciji odigrali su isusovci i franjevci. Danas je Katolička Crkva u Boliviji podijeljena na 18 nadbiskupija, biskupija, prelatura i vikarijata. Narod je obilježen kršćanstvom, ali se to kršćanstvo zbog slabe evangelizacije i nedostatka svećenika pretvorilo u svojevrstan sinkretizam. Imenima svetaca i spomendanima zamijenjeni su pojedini spomendani tradicionalnih kultova Indijanaca. Tako, primjerice, kult Pachamame (Majke Zemlje, božice zemlje i plodnosti polja) dobiva novo značenje u slavlju Blažene Djevice Marije. Nažalost, promjena imena nije u većini slučaja rezultirala i prekidom poganskih običaja, pa se nastavlja praksa prinosa krvnih žrtava zemlji te prinosa fetusa ljame da bi se povećala plodnost zemlje. Nedostatak svećenika proizveo je praksu da se za dušu pokojnika ne služe svete mise, nego se vjernici okupljaju u kući pokojnika na devetnicu te nerijetko, ako i pozovu svećenika na kraj devetnice, iza svećenikove molitve molitvu nastavlja mjesna moliteljica, da zadovolji tradicionalnu formu. Još jedan tipičan, gotovo magijski, obredni element jest blagoslov naroda blagoslovljenom vodom na kraju misnog slavlja. Vjernici bi mogli propustiti i bitne dijelove misnog slavlja, ali nikako ne smiju propustiti obilan blagoslov vodom, koji za njih sadrži više purifikacijski nego blagoslovni element.
Premda je Crkva u Boliviji ukorijenjena nekoliko stoljeća, još uvijek su gorući problem domaća duhovna zvanja. U Nadbiskupiji Santa Cruz, gdje djeluje naša kapucinska zajednica, sam nadbiskup je talijanski misionar, a pomoćni biskupi su Španjolac, Poljak i Bolivijac. Većina misionara je iz Brazila, Poljske, Italije, Španjolske i Koreje. Manjak zvanja obrazlažem i općenitim stavom naroda prema braku, jer ukoliko mladi odrastaju u okruženju gdje se brak živi na probu ili uopće nema želje za reguliranjem bračnih zajednica, teško da će se tko opredijeliti za posvećeni život i dati zavjete ili obećanja za cijeli život.
Većina bračnih parova (oko 85 %) živi u konkubinatu ili braku na probu. Razlozi takva ponašanja su različiti, a najčešći su nezainteresiranost za brak, manjak dokumentacije te slika društva koje ne promovira bračne vrijednosti. Nerijetko mladi rano stupaju u spolne odnose i iz tih veza rađaju se djeca, koju odgaja samohrani roditelj, ili mladi roditelji, jednostavno, počnu živjeti zajedno bez sklapanja braka. Nakon nekoliko godina suživota nije rijetkost da roditelji ostavljaju svoju djecu djedovima i bakama ili kumovima, a sami započinju novi život s drugim partnerima, često i izvan Bolivije. Veoma mnogo djece nije kršteno zbog činjenice roditeljske ravnodušnosti ili zbog nedostatka pravih vjernika koji bi mogli biti kumovi na krštenjima.
Budući da je vrlo teško mijenjati loše navike odraslih ljudi, misionari najviše truda ulažu u moralni i vjerski odgoj djece koja pohađaju pripravu za sakramente, s vjerom da će se ipak mladi naraštaj izdignuti iznad loših navika svojih roditelja i društva, zbog kojih mnogi od njih imaju već sada ranjena srca. Crkva je pozvana mladima usađivati i općeljudske, i moralne, i religiozne vrijednosti, da bi izgradila kompletnu ljudsku osobu (ovdje se nerijetko susrećemo s činjenicom da ljudi i domaće životinje žive u istom prostoru, da djevojke postaju majke s četrnaest ili petnaest godina, da ljudi jednako vjeruju u moć svećenika i vrača).
 
Bolivija-Misije-u-Boliviji-04.JPGKapucinska prisutnost u Boliviji
Nakon nekoliko pokušaja ukorjenjivanja kapucinskog reda u Boliviji od čileanske provincije i konferencije provincija Latinske Amerike, 2001. godine vrhovna uprava reda povjerava tu zadaću viceprovinciji u Peruu. Otada pa do početka djelovanja braća dotične viceprovincije, koja je u međuvremenu 2004. prerasla u provinciju, obilaze teritorij Bolivije tražeći prikladno mjesto za početak svojeg djelovanja. Dvije su bitne stvari odlučile da početak prisutnosti bude na teritoriju Nadbiskupije Santa Cruz de la Sierra: manjak domaćeg klera te preuzimanje bivšeg samostana sestara klarisa kapucinki, koje su prestale djelovati u dotičnoj nadbiskupiji. Tako 6. siječnja 2007. godine započinje Implantatio Ordinis (ukorjenjivanje reda) stvaranjem kuća prisutnosti, što će nakon nepunih deset godina, u kolovozu 2016., prerasti u delegaturu. Trenutno u bolivijskoj delegaturi djeluje 12 kapucina (11 Peruanaca i jedan Hrvat), u tri kapucinske zajednice:  Sveti Pio iz Pietrelcine u Naranjalu, Sv. Ivan Bosco, Sveti Izidor seljak u Mineru i Naša Gospa Gvadalupska u Santa Cruzu.


Povratak