Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Čile–Evangelizacija djece, mladih i obitelji  

Objavljeno | 2.10.2017.

Piše s. Fides Babić
 
Dragi čitatelji Radosne vijesti i dragi prijatelji misija!
Javljam vam se iz svoje prve misije u Čileu. Ukratko ću vam prikazati dolazak u novu zajednicu i neke zanimljivosti. U listopadu će biti godina otkako sam stigla u ovu dragu zemlju, koja je veoma zanimljiva zbog svoje bogate kulture, tradicije i vjere. Čile je jedna od najdužih zemalja u svijetu. Glavni grad Santiago ima oko osam milijuna stanovnika. Zaštitnica Čilea je Gospa Karmelska, kojoj je u čast podignuto velebno svetište u Maipúu i njezin kip se nalazi na oltarima u svim crkvama. Ljudi su veoma gostoljubivi, srdačni, pobožni i jednostavni. Drago im je kada čuju da dolazim iz Hrvatske jer u Čileu ima puno Hrvata i veoma su cijenjeni. Potresi su česti i jaki, tako da sam već u prvom mjesecu svojeg boravka ovdje imala prigodu doživjeti dva potresa od 6,4 stupnja po Richteru. Nije bilo tako strašno kako zvuči.



 

Na otoku Chiloeu
Najprije sam stigla u Maipú, gdje je provincijsko sjedište naše družbe Kćeri milosrđa za Čile i Peru. Sestre su me srdačno primile i zaželjele dobrodošlicu. U zajednici živi 13 sestara, od kojih su dvije Hrvatice – s. M. Adelina Franov i s. M. Zlata Vrbić, jedna Paragvajka, a ostale su Čileanke. Dok sam čekala isprave, pomagala sam sestrama urediti park i voćnjak. Nažalost, za to vrijeme dvije sestre umrle su od karcinoma.
U prosincu sam otputovala u zajednicu u San Enrique, pokraj Chimbaronga. Ondje sam ostala do ožujka, kad me je provincijska poglavarica s. M. Redimida Fuentes zamolila da zamijenim bolesnu sestru i prihvatim rad u našem učeničkom domu u Castru. Prihvatila sam i otputovala na jug Čilea, na otok Chiloe, koji se nalazi u Tihom oceanu. Dugačak je više od 200 kilometara te okružen s tridesetak otoka. Kuće i crkve su građene od autohtonog drveta, koje je otporno na vlagu. Dvadeset i četiri crkve su pod zaštitom UNESCO-a. Kiša pada gotovo svakodnevno, a zbog blizine Antarktika dosta je hladno. Ljeto traje oko mjesec dana. Ljudi su navikli na kišu i najviše ih izlazi bez kišobrana i kabanice. Ove godine je i snijeg pao u dva navrata.

Cile-Evangelizaciji-03-(1).JPG

Prvu zajednicu u Čileu, tu u Castru, 1949. godine otvorila je naša blažena utemeljiteljica bl. Marija od Propetoga, a danas u zajednici žive tri sestre Čileanke i ja. Najstarija sestra ima 87 godina. Ona tjedno ide u starački dom dijeliti sv. pričest starcima i redovito posjećuje bolesnike u obližnjoj bolnici. Odnese im sv. pričest, a kada trebaju svećenika, pobrine se da on dođe. Druga sestra sa skupinom laika posjećuje zatvorenike u zatvoru koji se nalazi u našoj neposrednoj blizini. Sudjeluje na sastancima za pastoral na razini župe i biskupije. Mjesna poglavarica je također starija i bolesnija sestra i radi u učeničkom domu, a kada nije u mogućnosti, ja ju zamjenjujem. Ove godine imamo 17 srednjoškolaka i tri studentice. Da bismo poboljšali uvjete u domu, potrudila sam se napraviti neke projekte i uz Božju pomoć očekujemo realizaciju. Kad sam u mogućnosti, odvezem župnika u filijalu na misu ili na sprovod na druge otoke.

Cile-Evangelizaciji-05.JPG 

Topla hrana uz tople riječi
Nasuprot našoj ulici nalazi se glavni kolodvor, koji je veoma prometan. Ljudi svakodnevno dolaze k nama tražeći što toplo za jelo. Nažalost, mnogi od njih žive na ulici i jednostavno kažu: „Mi smo ljudi s ulice.“ Teško mi je to čuti i nastojim im uz toplu hranu pružiti i toplu riječ, a oni su zahvalni i broj se povećava. Svake nedjelje u župnoj kuhinji volonteri im pripremaju ručak, na koji dođe više od 60 osoba.
Zajednica se nalazi u Biskupiji Ancud, koju vodi mjesni biskup mons. Juan María Agurto Muñoz. Na području biskupije pastoralno djeluje sedam različitih ženskih redovničkih zajednica (ukupno 24 redovnice, uglavnom starije), koje potječu iz Francuske, Njemačke, Španjolske, Ekvadora, Nizozemske te naša iz Hrvatske. Najviše zvanja u našoj družbi potječe iz te biskupije. Nažalost, sada novih zvanja ima malo. Djece i mladih ima dosta, ali vjerski život doživljava krizu, osobito u obitelji. Ima puno rastavljenih obitelji. Potrebno je puno raditi na evangelizaciji djece, mladih i obitelji.
Franjevačka Župa sv. Jakova u Castru ove godine slavi 450 godina od osnutka. U ispomoć često dolaze franjevci, kao i redovnice s laicima, koje za vrijeme ljetnih praznika rade misije po obiteljima. (Nedavno je bio jedan franjevac iz Rima i održao predavanja za obitelj o Papinoj postsinodskoj apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia, o ljubavi u obitelji.) Također djeluje dosta katehista laika i brojne vjerske udruge koje pomažu u župnom pastoralu. Posebno imaju jaku socijalnu osjetljivost i solidarni su s bolesnim, starijim i osamljenim osobama. Pastoralne potrebe su velike, osobito na otocima, kamo je zbog čestog nevremena teško doći. To je misijsko područje i ljudi nas radosno dočekuju i traže duhovnu okrjepu. Uz katolike, koji su najbrojniji, ima dosta evangelika, drugih vjeroispovijesti, kao i masona.

Cile-Evangelizaciji-08.jpg
 
Svećenik s ministrantima na ulaznim vratima
Nedavno smo bile pozvane u Quellon, župu na jugu otoka, da vjernicima predstavimo našu bl. Mariju Petković i djelovanje svojih sestara. Sa zanimanjem su pratili sestrino izlaganje i na kraju smo im podijelile prospekte o družbi. Zahvaljujući Providnosti, imala sam nekoliko sličica dragog bl. kardinala Alojzija Stepinca i jednu sličicu bl. Ivana Merza, tiskane na španjolskom jeziku, koje sam također podijelila. Zahvalno su uzeli i rekli mi da i ovdje ima Hrvata. Radosna sam da se i o našim blaženicima čuje i ovdje na kraju svijeta, kako kažu za Čile.
Vjerskomu životu u župi posvećuje se puno pozornosti, što se može primijetiti kod misnog slavlja. Aktivni su pjevači, koji uz gitare i bubnjeve skladno pjevaju, ministranti, djelitelji sv. pričesti, čitači, sakupljači milostinje i vjernici, koji radosno slave dan Gospodnji. Misne nakane za pokojne i bolesnike te uvod u euharistijsko slavlje, misna čitanja, prikaz darova i molitvu vjernika uvijek čita laik. Kada idu na sv. pričest, muž i žena se vode za ruku, bez obzira na to jesu li mladi ili stariji. Po završetku sv. mise svećenik s ministrantima odlazi na ulazna vrata i osobno pozdravlja svakog vjernika koji je sudjelovao na sv. misi. U biskupiji se posebno časti Isus Nazarećanin – Jesús Nazareno de Caguach. Blagdan je bio 30. kolovoza, ali zbog nevremena na oceanu, koje je često u zimsko vrijeme, on se slavi i ljeti, 15. siječnja, kad se okupi više tisuća hodočasnika. Na otok se putuje brodom i po pet sati. Običaj je da se kipovi odijevaju i da im se mijenja boja odjeće. Isus Nazarećanin je gotovo svagdje obučen u ljubičasto, s križem na leđima. Ove godine su to promijenili i obukli ga u bijelu boju. Razlog tomu je što bijela boja predstavlja mir, ali ih podsjeća na skori posjet svetog oca Franje Čileu s geslom: „Mir vam svoj dajem“. Vjernici se raduju Papinu posjetu i zajedno molimo da donese puno duhovnih plodova Crkvi u Čileu.
Zahvaljujem dobromu Bogu za milost da mogu biti malen znak njegove prisutnosti u ovoj mjesnoj Crkvi. Hvala svima koji se mole za mene, jer je upravo molitva moja najveća snaga. „Dosta ti je moja milost“, riječi su koje najviše osjećam u misijama, daleko od svojih dragih i domovine, koje ne zaboravljam, nego nosim u srcu i za sve iskreno molim. Pozdrav svima, a posebno hvala uredniku što me pozvao da se javim za ovaj, meni oduvijek dragi list.


Povratak