Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Čile - Radosno služenje potrebitima  

Objavljeno | 1.11.2018.

Piše s. Fides Babić

Dragi čitatelji Radosne vijesti i dragi prijatelji misija!
Najsrdačnije vas pozdravljam u ovome Marijinu mjesecu, posvećenom misijama i nama misonarima. U našem glasilu podijelit ću s vama nekoliko novih iskustava iz svoje misije u Castru.  
Najprije želim iskazati zahvalnost na ovogodišnjem jubilarnom, 30. susretu misionara i misionarki, koji je održan u Novigradu na Dobri. Bilo je to moje prvo sudjelovanje na susretu s našim brojnim misionarima te prigoda za bolje upoznavanje, povezivanje, obogaćenje i ohrabrenje u našem svakidašnjem služenju bratu čovjeku. Pohvaljujem organizatore susreta, župnike i župe, koji su nas lijepo ugostili, pružili materijalnu pomoć i obećali sjećanje u molitvi.
Lijepo je bilo uživati u blagodatima ljeta u dragoj domovini s obitelji, rodbinom, sestrama, prijateljima, dobročiniteljima i s donedavnim kolegama iz škole. Bila mi je radost nazočiti proslavi 25. obljetnice svećeničkog ređenja svojih kolega s fakulteta i susresti se s njima, kao i na redovničkim svečanostima u kući matici u Blatu. Neizmjerno sam zahvalna dobromu Bogu za tu milost. Zahvaljujem svima za svaki oblik pažnje i ljubavi. Osnažena Božjom i vašom ljubavlju radosno sam se vratila u svoju misiju i s još većim zanosom započela svoje služenje potrebitima.
 

Prošli tjedan se navršilo mjesec dana od mojeg povratka u Castro. Svi su me radosno dočekali, a nekoliko njih je mislilo da se neću vratiti zbog teške klime. Rekla sam da mi to ne smeta, jer sam se već privikla, i uz Božju pomoć želim nastaviti svoj rad s mladima. Ovdje je počelo proljeće, ali kiša i niske temperature još uvijek traju. Nedavno je bilo i malo snijega, ali se radujemo da će uskoro ljeto, pa će biti toplije.
Zahvaljujući donaciji PMD-a iz Hrvatske i darovateljima iz Župe Pakoštane, u učeničkom domu smo napravili novu kuhinju, izmijenili podne i zidne pločice, zamijenili elektroinstalacije u kuhinji i blagovaonici te postavili nova rasvjetna tijela. U ime sestara i korisnica našeg doma od srca vam zahvaljujemo i želimo da vas Gospodin blagoslovi i svaki vaš dar obilno nagradi. U Čileu se bliži kraj školske godine (završava prije Božića), pa učenice marljivo uče i raduju se što njihov dom zadobiva ljepši izgled i postaje funkcionalniji.
Po završetku tog projekta počeli smo s preuređenjem kupaonica, za što smo dobili donaciju od jedne čileanske dobrotvorne udruge. Poslovi su u tijeku, a iznenađenja nam ne nedostaju, jer kad se dignu stare pločice, otkriju se daske trule od vlage, koje moramo mijenjati. Ništa strašno, jer 25 godina ništa se nije obnavljalo, samo su vršeni nužni popravci. Dom je sagrađen od drveta i električne instalacije se moraju mijenjati da ne dođe do požara.
Nažalost, prošli mjesec je bilo više požara, u kojima je život izgubilo troje malodobne djece. Jedna obitelj je ostala bez oca i dvoje djece, a majka i dvogodišnja kći još se bore za život u bolnici u Santiagu. Sa župnikom sam posjetila susjede koji su ostali bez svega, ali su uspjeli spasiti život. Svima je teško. Oni su vrlo solidarni i sve čine da se stradalnicima pomogne napraviti novi dom.
Časne sestre tijekom tjedna kuhaju za ljude s ulice i alkoholičare koji traže nešto toplo za jelo. Svakodnevno dođe od 20 do 30 osoba. Zahvalni su sestrama za topli obrok i blagoslivlju nas. Nikada nisam mislila da ću se baviti tim ljudima, ali ih je Gospodin stavio na moj put da bih mogla živjeti evanđelje milosrđa. Isus je rekao: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25, 45)  Isusove riječi daju mi snagu da to s ljubavlju činim.
Svakog četvrtka u župi imamo klanjaje. Nedavno je u klupi iza nas bio jedan mladi alkoholičar i glasno molio: „Gospodine, smiluj mi se, oprosti mi. Ja nikoga nemam, nemam majke, nemam oca, sam sam, uzmi me k sebi. Gospodine, pomozi mi...“ Bile smo ganute njegovom poniznošću i iskrenošću pred Gospodinom i nazočnima. Zapitale smo se kako mi znamo često osuđivati takve ljude, a oni su možda ispred nas na putu u Božje kraljevstvo.
Ove smo godine slavili 450 godina od dolaska franjevaca na otok na kojem je grad Castro. Svečanost se obilježavala na različite načine tijekom godine, a završila je na svetkovinu sv. Franje. Početkom mjeseca u župu su došle sestre klarise iz Los Andesa, pokraj Santiaga. Došle su na kraju proslave moliti za svećenike, župljanje i njihove potrebe. Smještene su pokraj nas u biskupijskoj kući za duhovne obnove. Mi sestre brinemo se da imaju sve potrebno. Nekoliko puta su navratile k nama na druženje uz čaj. Prošli tjedan imale su susret s našim učenicama iz doma. Bilo je zanimljivo slušati njihova iskustva i zanimanje učenica za njihov život.
U subotu 6. listopada održano je biskupijsko hodočašće obitelji i mladih. Sudjelovali su mladi i brojne obitelji s djecom. Ujutro su krenuli pješice u procesiji s kipom Isusa Nazarećanina, zaštitnika cijelog otoka Chiloea, iz obližnjeg Nercona i popodne su stigli u Castro, gdje je bilo svečano euharistijsko slavlje, koje je predslavio mjesni biskup mons. Juan María Florindo Agurto Muñoz, u koncelebraciji s više svećenika s otoka. Poslije sv. mise bilo je polusatno klanjanje pred Presvetim, koje su predvodili srednjoškolci. Uz molitve i pjesmu učenice su dostojanstveno otplesale nekoliko plesova. Ovdje je običaj da se prigodom svake svetkovine i procesije ispred kipa pleše njihov najpoznatiji tradicionalni ples cueca. Na završetku slavlja Isusov kip su iz crkve iznijeli učenici polaznici policijske škole iz Ancuda.
Danas, u nedjelju 14. listopada, bila sam na sv. misi u župi i ispred crkve susrela sam jednu djevojku koja je kazala da bi željela biti redovnica. Bilo je to lijepo i ugodno iznenađenje. Djevojka će idući tjedan doći k nama na razgovor. Preporučam ju u vaše molitve. Neka nam dobri Bog, po zagovoru blažene djevice Marije, pošalje nova zvanja i oduševljene mlade duše koje Crkva u Čileu nasušno treba. Još jednom od srca veliko hvala svim dobročiniteljima i prijateljima misija. 
Završit ću riječima naše blažene Marije Propetog Isusa, koje je izrekla sestrama misionarkama prigodom posjeta Rimu: „Ne mislite da ste daleko od svoje domovine, ne, kćeri moje. Nikada nemojte tako misliti, jer danas nije ništa daleko, a osim toga naša je domovina cijeli svijet, koji je stvoren od ruku našega dobrog nebeskog Oca. Stoga su sve duše koje borave na kugli zemaljskoj naša braća u Kristu.“


Povratak