Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

DR Kongo–Bolnica za siromahe  

Objavljeno | 15.4.2015.

Dragi prijatelji misija!
Nakon odmora u Hrvatskoj evo me ponovno u Kongu, zemlji veselih, gotovo do bezbrižnosti razdraganih i gostoljubivih ljudi, gdje se ni jedan stranac ne može osjetiti strancem, niti se izgubiti. Ako se tko ne snalazi, dovoljno je zatražiti pomoć, a domaći ljudi ne samo da će mu pokazati gdje se što nalazi, nego će ga i pratiti do cilja.

Želim zahvaliti svakomu od vas za tako drage susrete, u župama ili pojedinačno, za vašu brigu, molitve i žrtve koje prikazujete Bogu za nas misionare, kao i za svaku drugu pomoć koju nam pružate. Jedno posebno hvala za novčanu pomoć koju ste nam poslali u siječnju ove godine za izgradnju bolnice u Župi Nyantende, gdje radimo mi školske sestre franjevke, a radi se o kući za internu medicinu. To nije prvi put, nego četvrti ili peti put da nam Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj pomaže. Nadamo se da ne će biti ni zadnji, jer je projekt bolnice napravljen prije petnaest godina i još nije u potpunosti ostvaren.
Neka vam Gospodin, koji vidi sve što je svatko od vas pridonio u tajnosti srca, uzvrati stostruko svojim očinskim blagoslovom. Mi molimo za vas svakodnevno, slavimo misu za naše dobročinitelje jednom mjesečno u svima četirima našima zajednicama, koliko ih ima u Nadbiskupiji Bukavu.
 
Bahogwere Jean-Baptiste ponovno vidi
U bolnici imam više zaduženja. Između ostalih je i praćenje bolesnika dijabetičara. Ima ih tridesetak koji se liječe kod nas. Jedan od njih je Bahogwere Jean-Baptiste. Ima 20 godina, a živi s majkom i mlađom sestrom. Od djetinjstva je bio boležljiv, a nije znao od čega boluje, tako da nije mogao završiti niti osnovnu školu. Prije tri godine otac ih je napustio, prodao polje koje su imali i otišao. U tom trenutku Bahogwere je bio jedina nada majci i sestrama, koje sad nemaju baš ništa. Pokušava se baviti sitnom trgovinom, odlazi daleko od kuće da bi što zaradio. Nije izdržao niti godinu dana, zdravstveno stanje mu se pogoršalo, odlazi liječniku i dijagnosticiran mu je dijabetes. Mora biti ovisan o inzulinu. Dijabetes je za ovu sredinu velik socijalni problem, posebno za siromašne ljude. Zdravstveno osiguranje ne postoji, što znači da liječenje treba platiti, a i prehrana je problem, jer je hrana koja im je propisana veoma skupa. Bahogwere je prošle godine bio dva mjeseca u našoj bolnici, nije imao novca ni za liječenje, ni za hranu i sve je dobivao u bolnici besplatno, zahvaljujući upravo vama koji pomažete misije i siromahe. U ta dva mjeseca uspjelo mu je stabilizirati šećer, ali on je postao skoro slijep, ništa nije vidio, niti hodati sam nije mogao. Odveli smo ga u drugu bolnicu, gdje su mu operirali oba oka. Bio je presretan kad je mogao ponovno vidjeti ljude i stvari oko sebe, čitati velika slova i hodati bez tuđe pomoći. Postao je vedar, aktivan, vraćena mu je nada u život. Bahogwere je sad kod kuće, nabavili smo mu sapun, šibice, baterije i bombone da prodaje u selu. To mu puno znači, što može nešto raditi i tako si pribaviti svakodnevni obrok. Njegovo zdravlje ovisi o tomu hoće li uzimati redovno lijekove i pravilno se hraniti.
 
S. Mirjam Penić
 


Povratak