Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

DR Kongo–Završetak Godine posvećenoga života i otvorenje slavlja Svete godine milosrđa  

Objavljeno | 7.3.2016.

Piše s. Romana Baković
 
Tjedan pripreme za proslavu završetka Godine posvećenoga života i otvorenja slavlja Svete godine milosrđa kod nas je svečano obilježen. Kad kažem kod nas, mislim na Afriku, DR Kongo, Nadbiskupiju Bukavu.
Ta dva velika događaja, odnosno dvije, rekla bih blagoslovljene teme, vrlo su pozitivno odjeknule u našoj nadbiskupiji. Na planu mjesne Crkve nije nam nedostajalo inicijativa te imam želju i na ovaj način dati svjedočanstvo žive vjere u Božju blizinu i otvorenosti redovništva potrebama kongoanskog puka Božjega.

Posjet redovničkim i svećeničkim zajednicama
Zbog domišljatosti i ideja Unije redovničkih poglavara i poglavarica, koja je za taj tjedan osmislila brojne aktivnosti, radost je ispunjavala srce brojnih redovnika i redovnica, pa tako i moje. Svima nama koji smo se odazvali pozivu Unije omogućen je posjet redovničkim i svećeničkim zajednicama koje žive na periferiji, u zabačenosti Nadbiskupije. Slijedeći poticaj pape Franje, izišli smo iz kakve-takve sigurnosti svojega doma i posjetili one koji žive na periferiji društva: nastradalu braću koju je nedavno napala naoružana razbojnička skupina, izranila ih, pokrala i izložila raznim poniženjima. Tim djelom iskazali smo im bratsko-sestrinsko suosjećanje, učinili konkretan čin milosrđa i ljubavi. Pohodismo Gospodina u zatvoru, prema onoj: “U tamnici bijah i dođoste k meni” (Mt 25, 36), a nije izostao ni pohod onima na koje se odnose Isusove riječi: “Ogladnjeh i dadoste mi jesti” (Mt 25, 35). Ostvarili smo to organiziranim posjetom zatvorenicima u obližnjem zatvoru Kabare i u glavnom zatvoru u Bukavuu. Uz riječ sestrinske utjehe pružili smo im hranu, ublažili njihove muke gestom neosuđivanja – prihvaćajući ih kao osobe i iskazujući im poštovanje u dostojanstvu djeteta Božjega. Koliko smo mogle, otvorile smo im pogled nade za bolju sutrašnjicu, za sutrašnjicu u znaku Božjeg milosrđa, koje ih zahvaća u svim životnim situacijama i stanjima.
Kongo-Zavrsetak-Godine-posvecenog-zivota-lek-02.JPGPotrebitu snagu za susrete s braćom i sestrama, za apostolat općenito, mi isključivo crpimo kod nogu Gospodinovih. Osluškivanjem njegove volje i otvaranjem njegovu okrjepljujućem milosrđu. Tako smo imali cjelodnevnu adoraciju pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom. Samo Gospodin skrovito prisutan zna koliko se molitava uzdignulo k njemu, koliki su vapaji prosili blagoslov i crpili snagu s izvora njegove milosti.
Uz iskazana djela milosrđa drugima, i sami smo pristupali k Božjem milosrđu. U sakramentu susreta s Milosrdnim, u duhu poniznosti i pokajanja, s punim pouzdanjem u njegovu dobrotu, molili smo Oca za oprost i snagu za hod po njegovoj volji. Tako pripremljeni, neposredno pred blagdan Svijećnice, taj značajan dan za sve Bogu posvećene osobe u redovničkom staležu, svečano smo obilježili zatvaranje Godine posvećenoga života i pripravili se za Godinu milosrđa.
 
Svećenici su se izmjenjivali u ulogama ispovjednika i pokornika
Kongo-Zavrsetak-Godine-posvecenog-zivota-lek-04.jpgDivna li znaka bratske jednostavnosti i skrušena priznanja svojega lutalačkog puta od Boga! Ta misao pratila me za vrijeme pokorničkoga bogoslužja, dok sam gledala kako su se svećenici izmjenjivali u ulogama ispovjednika i pokornika, da bi potom svima nama udijelili odrješenje. To je divno! Na licima prisutnih isijavala je nutarnja radost. Mir je bio s nama, mir u nama. Osjećali smo se kao jedna obitelj, nisu nas udaljavale razlike u godinama, po spolu, plemenskoj ili nacionalnoj pripadnosti. Pa zašto i bismo, kad smo svi pripadnici jednoga Božjeg naroda. Naroda koji u Godini milosrđa treba na poseban način slaviti i živjeti milosrđe Božje.
Učinili smo to na svečanu euharistijskom slavlju, kojim je predsjedao naš otac nadbiskup, u koncelebraciji s više od stotinu svećenika. Ova naša mjesna Crkva, sudeći po blagoslovljenoj brojnosti Bogu posvećenih osoba, zaista može živjeti svetost redovničkog predanja. Oni su, mi smo, po daru poziva potrebna snaga i vrijednost u Crkvi na njezinu hodočasničkom putu. Na neki način vidjelo se to kad smo se s upaljenim svijećama u procesiji u veliku broju uputili prema katedrali. To je za mene bila slika samoga neba, mnoštva koje s pjesmom hvale hodi prema prijestolju Jaganjčevu. Ulaženje kroz sveta vrata milosrđa i primanje potpunog oprosta! Dar tako predragocjen da bi se zanemario i propustio.
Divno je i ohrabrujuće bilo vidjeti da su nam se u slavlju pridružili brojni vjernici laici. Reklo bi se da je broj jednih i drugih bio podjednak. Svi smo mi misionari s njegovim poslanjem, radnici pozvani svaki na svoj način skrbiti za dobro Gospodnjeg vinograda.
 
Dan proveden sa zatvorenicima
Kongo-Zavrsetak-Godine-posvecenog-zivota-lek-06.jpgSvi navedeni događaji koje je Unija upriličila učinili su me radosnijom, ali i ponosnijom. Osobito sam bila dirnuta mnoštvom posvećenih osoba koje su provele jedan dan sa zatvorenicima, jer to su naša odbačena i zaboravljena braća, prepuštena sebi samima. Zanemareni od zajednice, oni žive bez vode, bez hrane, bez svega što je nužno potrebno za normalan ljudski život, pa i u zatvoru.
Posebno se divim velikodušnu srcu posvećenih osoba koje su obilato dale od svojih dobara: hranu i odjeću; za posrnulu braću izdvojili smo svoje vrijeme i iskazali im pažnju. Svjedočanstvo je to za našega Gospodina i izraz ljubavi prema njemu u čovjeku u potrebi s kojim se poistovjetio. Trebalo je biti među njima i doživjeti njihovu iskrenu radost! Vidjeti tako mnogo nas koji smo došli njima, uistinu odbačenima, za njih je bilo kao čudo.
Gospodin je zahvatio u njihove živote po slavlju svete mise te primljenim sakramentima (za koje su se u zatvoru pripremali da bi postali kršćani). Zbilja, obraćenje je uvijek i svugdje moguće, dovoljno je da se čovjek otvori milosti Božjoj. Neobični su putovi Gospodnji do čovjeka i nema puta koji k njemu ne može dovesti, samo ako se damo voditi.
Neka je naš Gospodin slavljen po svojem milosrđu, osobito po papi Franji i po nama koji smo mu se po redovničkim zavjetima predali!
 


Povratak