Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

DR Kongo - Samo smo prolaznici  

Objavljeno | 17.4.2020.

Piše s. Blaženka Barun
 
Iako smo udaljeni, tako smo blizu! Naš život, rad i sve što nas okružuje i vaša je briga, zanima vas sve što radimo i govorite nam da vam pišemo i da vam se javimo.
Godišnji susreti misionara u domovini posebno su svjedočanstvo, mali misionari po župama, misijske skupine po sjemeništima i bogoslovijama, pisma misionarima po školama, misijske družbe, sve nam govori da su misije – djelo Crkve, a mi misionari – briga cijele Crkve. Svjesni smo toga i zahvalni na tome.

Kao prvo, izražavam duboku zahvalnost vama u Papinskim misijskim djelima Hrvatske i BiH. Po vama zahvaljujem brojnim moliteljima i dobročiniteljima. Svima pozdrav iz DR Konga!
Promatrajući brojna vozila na ovim našim blatnjavim putovima koja su dobivena posredstvom Akcije MIVA, prožima me neopisiva zahvalnost i ponos koji je teško izraziti. Koja li velika pomoć misijama, koja li samo usluga misionarima! Blagoslivljam župne zajednice i pojedince koji pomažu tu vrijednu akciju. Veliko im hvala! Taj projekt divan je dar Providnosti. Sve služi svojoj svrsi, skupa s našim misijskim zvanjem za spasenje duša i za evangelizaciju naroda po riječima „učinite sve narode mojim učenicima“ (Mt 28, 19). Građanima neba, članovima kraljevstva koje je Isus ustanovio već ovdje na zemlji, svi ljudi, na svoj način, za time i čeznu.
Na jeziku plemena Bashi, s kojim živim već niz godina, postoji lijep izraz za ovozemaljski život: kugerha-rhwagerha (samo smo prolaznici). Ljudski je život hodočašće prema njegovu konačnom cilju, a mi se trudimo da svi onamo sretno stignemo.
Jedna sličica s toga životnog puta, tipično afrička. Nazvala bih ju: nije lako ni siromahu u kraljevstvo nebesko, iako to Isus kaže za bogataše (Mt 19, 23). Knjiga izreka kaže: „Ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: 'Tko je Jahve?' Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnuo ime Boga svojega.“ (Izr 30, 8 – 9) Afrika i siromaštvo kao da su neodvojivi, iako mislim da bi i to trebalo staviti u navodnike. Kod nas u DR Kongu naglašen je plemenski život. Svako se pleme čvrsto drži svojih običaja. Za evangelizaciju i pastoral to je najtvrđi orah. Duboki su vjernici i vole evanđelje, ali obitelj, kao najveća svetinja, još je u poganskim običajima. Vjernost samo jednoj ženi u sakramentnom životu? Nositi skupa s njom svu brigu i odgovornost? Cijeniti njezino dostojanstvo? U tome brojni posrću i padaju.
Ima uistinu divnih obitelji, a bezbrojni takvi žele biti. No mnogima siromaštvo stane na put. Primjer je Leonie, djevojka iz katoličke obitelji  koja se našla pred vjenčanjem. Volja i vruća želja svih jest da i u braku žive svoju vjeru. Mladić je iz skromne i siromašne obitelji. Za djevojku treba dati dotu – no odakle naći kravu i par koza? Za obitelji je dota, tj. miraz nezaobilazan! Bila sam prisutna u svećenikovu uredu prigodom raspre dviju obitelji. Svećenik im lijepo tumači da dota za Crkvu nije problem ako se oni istinski vole i žele živjeti zajedno. Oni prisežu na križ i Sveto pismo, a mladićeva će obitelj učiniti sve da što prije ispuni svoju obvezu. Obitelj djevojke strpljivo će čekati dotu, a mladence ne će ometati. Neka se oni vjenčaju, a o doti ćemo kasnije.
U ugodnu raspoloženju vjenčanje je svečano proslavljeno. Uskoro se rodilo i prvo dijete. Mladenki je sestra došla u posjet da joj čestita. Ta što ima ljepše od čestitke sestri za sretan porod! Barem bi tako trebalo biti. No zapravo, mladenkina sestra čekala je prvu zgodu da ukrade dijete mlade obitelji i pobjegne. Skandal i šok! Opravdanje? Kažu: „Ne možemo podnijeti da naša Leonie bude sluškinja, bez vrijednosti. Ništa se za nju nije dalo. Nismo dobili dotu!“ I što drugo – naša redovnička zajednica diskretnim je putem pritekla u pomoć siromašnoj obitelji. 
Brojna su takva i slična iskustva. Crkva ne vjenčava bez dote. Uzrok je to da brojni mladići i djevojke idu u brak bez vjenčanja, čak i ako to ne žele. Toliko su siromašni da nemaju za dotu. A obitelj jedino to priznaje. No tko iskusi radost evanđelja, to ne zaboravlja. Svjedoci smo da brojni sređuju brak nakon poroda djece. Pronađu sredstva za dotu. Tad se vjenčaju u Crkvi i  ujedno krste djecu. Imamo takvih iskustava i kod roditelja naših domaćih susestara.
Evanđelje je uistinu radosna vijest!


Povratak