Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Zambija - Nova evangelizacija Misije svete Marije Njoko i okolnih sela  

Published | 6/7/2019

Piše don Boris Dabo

„Oče, evo nas, i mi ćemo biti misionari zajedno s vama!“ Tako su govorili s entuzijazmom naši prijatelji dok su se iskrcavali iz auta kojim smo ih bili dovezli od rijeke Zambezija, koju su prešli čamcima, i dok su ulazili u kuću koju smo im pripremili za smještaj u misiji u sljedećem tjednu, koji će provesti s nama. Došlo ih je u prvoj skupini 15 muškaraca i žena iz grada Livingstonea, koji je središte naše biskupije, u nedjelju 5. svibnja. Druga skupina, od njih 30, dolazi u srijedu, a onda dolaze još tri mlada svećenika. Dvojica su iz Zambije, otac Mukubesa, iz susjedne Župe Sioma, i otac Ignazio Muyunda, iz susjedne Biskupije Mongu, a treći je iz Nigerije, no u službi je u Biskupiji Livingstone. Tad će ekipa biti potpuna!
Prva skupina, oni koji su stigli u nedjelju, već su sljedećeg jutra počeli svoj misijski rad tako što su u pet sati ujutro, još za mraka, u kući gdje su bili smješteni, a to je naša župna kuća, koju smo im cijelu dali na korištenje, počeli molitvu. Ta se molitva čula po čitavoj misiji jer je bilo pjesme i glasne molitve (i mene je probudila), a trajala je više od jednog sata. Nisam se začudio, poznati su mi još od prije nekoliko godina, dok su sudjelovali u evangelizaciji u tada novoj misiji, Nawindi.

 

U drugoj kući bila je smještena skupina, slična njima, iz Misije Nawinda, koja se također pridružila našemu misijskom programu. Tako je molitva i pjesma dopirala i iz njihove kuće. I jedna i druga skupina ranom su molitvom, prije zore, skupljale energiju za dnevni misijski rad. Bili smo blagoslovljeni tih dana njihovim molitvama u misiji. Neki iz te skupine došli su sa svojim šatorima i taborovali u šumarcima u misiji. Nisu se žalili ni na povremeni nedostatak vode na javnim fontanama ni na hladne noći u šatoru. Hranu su kuhali sami u svojim skupinama, a donijeli su ju sa sobom. Četvero od njih tek će za koji će dan biti službeno primljeno u tu skupinu i biti poslano u evangelizaciju.
Voda u misiji pumpa se solarnim sustavom iz rijeke Zambezi, pa kada sunce zađe, spremnici presuše i vode nestane zbog povećane potrošnje i treba čekati sutrašnje jutro, dok se sunce podigne, da solarna pumpa opet počne pumpati vodu.
Ona prva skupina od petnaestero ljudi stigla je iz Livingstonea, a druge skupine, za glavni program, koji počinje u četvrtak, stižu iz okolnih mjesta. Očekujemo da će ljudi preplaviti misiju. Podigli smo velike šatore, u koje će se smjestiti oni koji nisu dobili mjesto u zgradama.
Onaj mladi čovjek iz Livingstonea koji mi je na početku rekao da su i oni misionari (kasnije ću ga bolje upoznati), inženjer je za vodu i radi u „Zambia Air Forceu“. Slijedećeg jutra sreli smo se dok je razgledavao misiju i rekao mi je nešto što mi je bilo drago čuti jer mi to još nitko nije rekao. A rekao je ovo: „Oče, to što vi radite ovdje i u drugim vašim misijama, vi to radite strasno.“ Tako on meni, a ja njemu: „Hvala, Bog najbolje zna kako radim, neka mu je hvala i slava.“
Jučer, prvog dana evangelizacije, naši su se misionari razdijelili u pet grupa i svaka od njih krenula je po selima, od kolibe do kolibe, od dvorišta do dvorišta. Ondje bi sjeli i razgovarali s domaćinima. Govorili su im o programu evangelizacije i kateheze koje će se održavati u četvrtak i sljedeća tri dana te ih pozivali neka dođu i čuju Božju riječ i budu dirnuti onim što će se odvijati. Na povratku su nam rekli da su ih ljudi lijepo primali i da su neki obećali doći. Tako su činili sve dok nisu prošli gotovo sva sela uza Zambezi, južno od misije (u neka sela ipak nisu uspjeli doći).
Drugi dan otišli su u drugi kraj, s istim ciljem. Gledam, neki od njih nisu baš mladi, i čudim se kako se upuste u takve pustolovine daleko do svojih obitelji, dok hodaju po pijesku i suncu kao da su mladi. Taj put otišli su evangelizirati uz rijeku Njoko, istočno od misije. Opet će pozivati ljude na molitvu i katehezu. Jedna grupa, kako čujem, otišla je danas, drugog dana evangelizacije, u selo gdje su adventisti najjači i gdje su većina u selu njihovi sljedbenici, a koji baš nisu prijateljski raspoloženi prema nama katolicima. Baš me zanima kakav će prijam naći. Čut ćemo kad se vrate.
Druga grupa otišla je u selo u kojem živi voditelj jedne protestantske sljedbe, pa me zanima kakav će ondje biti odjek. Treća grupa otišla je u sela u kojima je stanovništvo još neodređeno što se tiče Crkve.
Sve grupe otišle su u pratnji naših domaćih članova iz Njoka.
Prije odlaska u sedam u jutro imali smo misu na kojoj smo molili za uspjeh evangelizacije tog dana. Svi su osjećali dodir Isusova Duha, koji ih poziva, šalje i vodi. Nazočni su bili i neki naši prijatelji iz susjedne Župe Sesheke, koji su se ranije pridružili programu te su i oni sudjelovali u evangelizaciji tog dana. Također i supruga našeg prijatelja Raphaela, koja je došla sa svojom kćeri i sinom na program evangelizacije i ovdje je od prvog dana.
Na kraju drugog dana, predvečer, naši su se misionari vratili sa svojih putovanja i prije nego su otišli u kuću da se odmore i nešto pojedu, otišli su u crkvu. Opet smo čuli njihovu molitvu, u kojoj su Bogu zahvaljivali i molili za one koje su tog dana posjetili.
Nisam još imao prigodu razgovarati s njima o tome kako su ljudi reagirali, ali sam čuo od onih koji su ih pratili da su ljudi obećali doći, osobito kad su čuli da će biti molitve izganjanja zloduha i liječenja, kao u apostolsko vrijeme. Kaže Namaknado: „Uf, ima mnogo demona u onom kraju gdje su danas bili, ljudi će dolaziti da se oslobode od zlih duhova. Mnogo, mnogo demona... “ I smije se.
Trećeg dana, u srijedu, nakon jutarnje mise, ponovno evangelizacija u selima uz rijeku Zambezi, sjeverno od misije. Auto će ih odvesti u sela i ondje ih ostaviti, a oni će opet započeti svoj program od kuće do kuće. Nisam čuo da ih netko nije lijepo primio, uvijek su se vraćali zadovoljni.
U isto vrijeme Namakando danas ima zadatak prevoziti skupine ljudi koji su platili prijevoz za dolazak na misiju sljedećih dana evangelizacije. Dovest će skupinu iz Seshekea, a onda odlazi u Siomu po tamošnju skupinu, pa onda stižu autobusom oni iz Livingstonea, koji će se iskrcati na glavnoj cesti i sve ih treba manjim autom dovesti do rijeke, da bi mogli čamcem prijeći do misije.
Večeras očekujemo dolazak većeg broja ljudi. A sutra počinje program evangelizacije i molitve. Tomu se svi veselimo. Puno je posla učinjeno u misiji ovih dana pripreme. Najprije smo sagradili pozornicu. Onda je narod prokrčio i očistio teren ispred pozornice, pripremio kuće za smještaj i podigao šatore. Budući da ovdje nema struje, pripremili smo agregate koji će se koristiti za glazbene instrumente, razglas i za rasvjetu na bini. Dio njihova evangelizacijskog programa jest pjesma popraćena instrumentima – vokalno-instrumentalni sastav. Agregat je spreman za to, već su imali jednu probu. Drugi agregat pomaže u pumpanju vode zbog povećane potrošnje.
Narod se okupio, njih nekoliko stotina, što evangelizatora, što znatiželjnika, što onih koji očekuju izlječenje svojim bolesti i muka. Misija se napunila narodom. Sve su kuće bile pune, veliki vojnički šatori popunjeni baš kao i mali. Program je mogao početi. Nakon što sam ih ja kao domaćin sve pozdravio, započela je kateheza na otvorenome. Ljudi su posjedali po klupicama, u hladovini stabala i pozorno slušaju što im prvi govornik govori. Svećenik Mukubesa započeo je s poviješću spasenja od stvaranja nadalje. Netko čita biblijski tekst, a on objašnjava što je sve Bog činio i čini da nam pomogne i dovede k sebi. Tako od jutra do večeri, pouke s pauzom za ručak. Prvi dan bio je posvećen obraćenju: „Obratite se i vjerujete evanđelju.“ Opet molitve i pjevanje navečer, ali ne do kasno, jer sutra je molitva hvale u pet ujutro.
Posljednja tri dana evangelizacije, osjećali smo se bliski prvoj Crkvi onako kako je opisana u Djelima apostolskim. Pavao i Barnaba, Petar i drugi apostoli propovijedali su snagom koja je djelovala na živote i srca ljudi. Vidjeli smo i znakove, bilo je i burnih reakcija, ljudi su ostajali zapanjeni, nisu to još nikada vidjeli. Otac Ignacio unio je još veći žar i bilo je dramatično gledati i slušati. Ljudi govore: „To nam je trebalo!“ To je rekao danas na kraju programa, na nedjeljnoj misi, i gospodin Kabati, predsjednik crkvenog vijeća.
Naši su misionari otišli, narod se vratio svojim kućama i sada želimo i molimo da se Božje djelo spasenja i ozdravljenja nastavi, a mi ćemo i dalje surađivati.
 


Back