Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Ekvador-Apel naših misionarki nakon razornog potresa  

Objavljeno | 5.5.2016.

Piše s. Antonela Medić
 
Subotnji dan je za našu zajednicu Službenica milosrđa posvećen blaženoj Djevici Mariji. 16. travnja 2016. smo, kao i svake subote, imali večernju svetu misu u crkvi u La Gatazu. Mladi zajedno s drugim župljanima animiraju euharistiju i to je dan kada u našoj župi imamo krštenja, vjenčanja i proslave. Nakon svete mise slijedila je večera i nakon nje, zajedno sa župnikom, razgovaramo kako je protekao pastoralni tjedan. Kao župna obitelj uvijek zajednički organiziramo razne pastoralne aktivnosti. Naime naša župa se sastoji od tri duhovna centra: župnog centra Quito Sur, duhovnog centra Jesfut i duhovnog centra "Isus iz Nazareta" kod nas redovnica u La Gatazu. 
 

Nesigurnost, strah, plač djece i starijih
Ekvador-Apel-nasih-misionarki-05-(1).jpgTe večeri u 18,58 počelo je podrhtavanje i ljuljanje tla! Mislili smo da će biti lagani potres i da će brzo proći. Osobno se nisam puno prepala na početku, jer smo u Esmeraldasu, s obzirom na to da smo se nalazili na obali Tihog oceana, svako malo imali potrese. Međutim potres je bivao sve jači i jači… Toliko se treslo da su se stupovi od struje naginjali čas na jednu, čas na drugu stranu, a sve moguće žice od struje i telefona spajale su se i pravile pravi vatromet po cijelom Ekvadoru. Rekla sam rodbini i sestrama u domovini koji su nas zvali da smo film 2012. doživjeli vrlo intenzivno u tri minute. Mislim da je 80 % Ekvadora ostalo bez struje. Nismo mogle komunicirati s ostalim zajednicama. Telefonske veze su bile prekinute. Nesigurnost, strah, plač djece i starijih. Neki su se zidovi u susjednim kućama srušili kao da su od kartona. Po kući se čulo padanje stakla na pod. Osjećaj straha i nesigurnosti dugo nas je pratio, jer zemlja se nije smirivala. Pa ni danas, nakon tjedan dana, ne smiruje se. Ponavljaju se podrhtavanja svako malo. Ona od tri do pet stupnjeva osjećaju se povremeno. Ali ona koja prijeđu šest stupnjeva još uvijek nas tjeraju iz kuća. Čak smo neki pomislili da je vulkan Cotopaxi počeo bacati lavu. Međutim, nekako smo uspjeli posredstvom policije i radija koje su pojedinci imali čuti da je to bio potres od 7,8 stupnjeva i da je epicentar bio između Pedernalesa (pokrajina Manabi) i Muisnea (pokrajina Esmeraldas).
 
Ekvador na kalvarijskom putu
Ekvador-Apel-nasih-misionarki-03.jpgTad je strah odmah prešao u zabrinutost. Ako nas je toliko potreslo u Quitu, da se nije moglo hodati po stubama, da se zid koji spaja crkvu sa sestrinskom kućom počeo otvarati, da je kip Gospin u crkvi pao i slomio pločicu, da su se pločice u crkvi raspukle, da je svetohranište u kapeli palo i razbilo se, a Presveto se prelomilo na tri dijela i ispalo iz pokaznice… Kako su onda naše sestre u Esmeraldasu, naša djeca i roditelji iz vrtića, mladi i sve obitelji iz Župe svete Male Terezije od Djeteta Isusa? Kako su naše sestre i narod u Palo Quemadu? Neizvjesnost i zabrinutost... Negdje tek oko 23 sata navečer uspjele smo telefonom nazvati sestre u Esmeraldasu i Palo Quemadu. Bogu hvala i svetoj majci Mariji Krucifiksi – sve smo žive! To je bila neprospavana noć. I otada svako malo zemlja se trese, priroda nastavlja svoj proces. Tek sljedećeg jutra mogle smo vidjeti u kakvom je stanju naša kuća i stvarnu sliku našeg Ekvadora. Da ne opisujem detalje, sigurno su televizija, radio, novine i internet prenijeli vijesti po cijelom svijetu. Nakon fenomena Djeteta koji od prošle godine velikim kišama ruši ceste i putove, nastaju odroni na sve strane, pa su ceste uglavnom zatvorene. Nakon tropskih bolesti koje ne prestaju, pojavila se bolest prouzročena zika virusom. Ekvador je u subotu 16. travnja 2016. započeo svoj kalvarijski put…
 
Mrtvi, ranjeni i nestali
Ruševine su na sve strane, uglavnom na obali, ranjene osobe potrebite su liječničke pomoći, pokapaju se mrtvi, a još ih je dosta koji su pod ruševinama i iz sata u sat ih pronalaze. Djeca su ostala bez roditelja, za izgubljenima se traga. Obitelji su ostale bez odjeće, obuće, hrane, vode i krova nad glavom. U misli mi dolazi naša pjesma: "Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom…"
Danas svi zajedno molimo u našoj drugoj domovini: "Bože čuvaj Ekvador, naš narod i zemlju svu" Ili kako ovdje kaže duhovna pjesma: "Bog Ljubavi – sveta euharistija, čuvaj narod tvog srca; svi smo tvoji. Davno si nam obećao – sve je tvoje, spasi Ekvador!"
 
Bog ljubi svoj narod!
Bog voli narod svoj, Bog voli Ekvador. Ranjeni smo i u tuzi, ali uza svu patnju, ipak smo mnogi ostali na životu. Ne znamo zašto su jedni otišli u nebo, a drugi smo ostali još tu. Ali znamo da Bog ima plan sa svakim od nas. Samo ga molimo da nam pokaže put kojim nam je ići i kako možemo na najbolji način pomoći našemu ekvadorskom narodu. Neka nas pouči biti instrument svojeg mira i ljubavi u patnji i tjeskobi ranjenoga naroda.
U tjednu poslije potresa zajedno smo s cijelom župom prikupljali hranu, vodu, odjeću, sve za osobnu higijenu, lijekove za potrebne. Mladi iz župe su zajedno s časnim sestrama svake večeri dolazili pripremati pakete s potrepštinama za podjelu obiteljima. Jučer ujutro u četiri sata s. Klementina Banožić i s. Iva Jelić zajedno su s vozačem odnijele pomoć u pokrajinu Esmeraldas. Ondje su posjetile porušena mjesta Muisne i Chamangu i njihova okolna sela, molile su zajedno s narodom i podijelile im pomoć koju smo pripremili ovdje u La Gatazu. Nakon neprospavane noći zbog ponovljenih potresa, dugoga i iscrpljujućeg dana, bez dnevnog objeda, posvetile su se u potpunosti svojoj misiji solidarnosti tako da su doručak, ručak i večera bili u osam sati navečer, nakon izvršene misije. Zbog razrušenih cesta i jake kiše sestre su se vratile kući veoma kasno, s. Iva oko 23 sata, a s. Klementina oko 1,30 poslije ponoći.
 
Ujedinjene ruke
Kažu da ruke ujedinjene mogu učiniti puno više nego jedna osoba. Ne zaboravite da smo mi misionari vaša produžena ruka ovdje na drugom dijelu svijeta. I da misija u Ekvadoru nije samo misija s. Klementine, s. Ive ili s. Antonele ili općenito službenica milosrđa. Misija u Ekvadoru je misija Crkve, svih katolika, i Hrvata koji su ujedinjeni s nama i po nama prisutni ovdje na drugom dijelu svijeta… Zahvaljujemo svima koji su nam na bilo koji način dali osjetiti da su uz nas ove dane, koji se dnevno mole za nas.
Dragi naši u domovini i inozemstvu, jako preporučujemo u vaše molitve naš ekvadorski narod i neka dobri Bog i Blažena Djevica Marija budu neprestano uza sve nas! Sestrinski pozdrav iz Ekvadora i puno Božjeg blagoslova žele vam misionarke:
 
s. Iva Jelić, s. Klementina Banožić i s. Antonela Medić, službenice milosrđa
 
 


Povratak