Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Ekvador - „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode” (Mt 28, 19)  

Objavljeno | 27.11.2020.

Piše: s. Iva Jelić

Došao je dan 16. ožujka 2020. godine, za mnoge dan kao i svaki drugi, a pandemija Covid-19 širila se svijetom. Tog je dana u Ekvadoru službeno najavljeno izvanredno stanje – policijski sat. Strah se osjećao svugdje. Od tog dana narednih šest mjeseci sav narod trebao je biti unutar svojih domova. Kad je riječ o posjetu domovini, ne možemo ni pomisliti na to. Ovdje je iz kuće mogla izići samo jedna osoba iz kućanstva, i to jednom tjedno, da kupi hranu ili lijekove. Kad su financijski mogli, s obzirom na to da su mnogi za to vrijeme ostali bez posla, ljudi bi kupili osnovne potrepštine. Zanimljivo je da se paracetamol, lijek koji se može naći u svim ljekarnama Hrvatske i koji praktički jedini donekle pomaže u smanjenju temperature kod koronavirusa i ovdje prisutnih tropskih bolesti, ne može ni naći, a onda ni kupiti. Ne znamo je li nestašica paracetamola opća ili je dostupan za neke pojedince. Znamo samo da ga nismo mogli nigdje kupiti. Narod se liječio raznim biljkama (travama, listovima stabala), kao u amazonskim područjima.

Nada iznad svake nade
 
Nije nam bilo lako gledati narod i ne moći ići ususret svima potrebitima, ali smo se trudile da, koliko je u našim mogućnostima, pomognemo barem najbližim župljanima i obiteljima naše djece u vrtiću i školi. U tom su nas dosta priječile mjere kriznog stožera naše provincije Esmeraldas. Zato što je naša provincija, uz drugu koja se također nalazi na obali Tihog oceana, bila najduži period crvena zona, u kojoj je izvanredno stanje tek nedavno počelo popuštati i ponovno se živi koliko-toliko „normalno“. Svakodnevno smo se pouzdavali i preporučivali u Božje milosrđe i zaštitu Majke Marije. Nije bilo lako slušati da iz dana u dan broj oboljelih raste. Dnevno se radilo o stotinama pozitivnih, a samo je mali broj imao mogućnost ići u domove zdravlja ili bolnice. Vijesti o smrtnim slučajevima znanih nam osoba poticale su nas sve više na molitvu i na neprestano predanje Gospodinu. U svagdašnjici smo živjele što to znači imati „nadu iznad svake nade“. Iako i same u nesigurnosti i opasnosti od pandemije, pomagale smo u granicama svojih mogućnosti i na načine koji su nam bili omogućeni. Zahvaljujući našoj redovničkoj družbi Službenice milosrđa, Papinskim misijskim djelima i mojoj rodbini Puljić iz Kiseljaka uspjeli smo napraviti 2500 zaštitnih maska i podijeliti ih svim potrebitima i susjedima u našoj župi. Tisuće paketa hrane i higijenskih potrepština podijeljeno je onima koji su došli na naša vrata. Bog je velik i uvijek je uz nas, čuva nas i štiti, i idemo dalje.
Ovih dana počele su se otvarati i druge trgovine. Dosad su bile otvorene samo ljekarne i trgovine hranom. Vraćanje u „normalni“ život daleko je od života koji je većina od nas poznavala prije pandemije. No zahvalne smo na svakome novom danu. Suosjećajući sa župnom zajednicom i obiteljima, svakodnevno smo molile u vrtiću i školi, postavivši postaje križnog puta na vrata učionica, da nas Gospodin štiti i ozdravlja. Na blagdan Cvjetnice čitale smo muku Gospodnju. Molile smo Krunicu na razglas, tako da su se i susjedi mogli pridružiti molitvi. Djeca iz vrtića i škola nisu mogla dolaziti na nastavu i boravak.
Država se trudi uspostaviti on line nastavu za svu djecu predškolskoga i školskog uzrasta. Tako sada djeca (tko može i ima) prate nastavu na mobitelu ili računalu. Naravno, u mogućnostima Južne Amerike. Dosta je predjela u Ekvadoru gdje internetske mreže nema, a gdje o električnoj struji mogu samo sanjati. Zbog izvanrednog stanja roditelji su ostali bez posla, zbog čega se velik broj djece nije upisao u školu.
 
Napokon sv. misa
 
Predivan dar za župljane bio je 23. rujna. Vjeroučitelji, časne sestre i župnik okupili su se da nakon šest mjeseci zajedno slave euharistiju u našoj župnoj crkvi sv. Male Terezije od Djeteta Isusa. Nismo mogli zaustaviti suze radosnice što smo nakon toliko vremena zajedno u Gospodnjem domu. Znajući da je većina župljana preboljela koronavirus, započeli smo s misom zahvalnicom. Organizirali smo devetnicu našoj župnoj zaštitnici sv. Maloj Tereziji, u kojoj je svaku večer sudjelovala druga župna skupina: vjeroučitelji, Marijina legija, župni karitas, Pokret „Ivan XXIII.“, Škola „Majka Spasiteljeva“, Apostolska molitvena zajednica Marije od Presvetog Klanjanja, Molitvena zajednica presvetih srca Isusa i Marije, zajednica mladih „Rastući u Kristu“, župni zborovi, sestre službenice milosrđa… Župa je velika i sve naše molitvene i karitativne zajednice, svi koji su aktivno uključeni u župni pastoral, blagoslov su za cijelu župu.
 
Proslava Svjetskog dana misija
 
S velikom radošću pripremamo se za proslavu Svjetskog dana misija (Misijsku nedjelju). Taj dan na poseban način mislimo na sve misionare širom svijeta, a najviše na narod kojemu smo pozvani svjedočiti Božje milosrđe i ljubav. Papinska misijska djela Ekvadora, u suradnji s biskupijama, napravila su plakate i listiće za sve župe, s poticajnim geslom: „Evo me, mene pošalji“. Svi koji smo kršteni u Kristovo ime pozvani smo odgovoriti na njegov poziv. Pođite i učinite da na svim dijelovima svijeta svi narodi budu kršteni u moje ime (usp. Mt 28, 19). Nema iznimke, svi, svi koji smo kršteni u Kristovo ime pozvani smo aktivno sudjelovati u poslanju Crkve. Možda svi ne mogu ići u daleke misije, u zemlje koje još uvijek se bore za opstanak na životu, no ima načina koji su nam svima dostupni:
1. Pokloniti svoje vrijeme kao misionar ili volonter – ondje gdje jesmo uvijek ima osoba kojima možemo pružiti bratsku riječ i pomoć.
2. Ekonomski pomagati misije – ponekad se možemo odreći onoga što nam nije neophodno i podijeliti svoj „kruh“ s potrebitima i siromašnima.
3. Molitva – svakodnevna Sveta krunica, kad god je moguće ići na sv. misu i pričestiti se, na nakanu da Gospodin štiti i blagoslivlja misionare i misije.
Misijski mjesec ove će godine biti znatno drugačiji od prijašnjih godina. U sjećanju su mi slike kako smo u listopadu svake nedjelje molili za jedan kontinent. Na dan Misijske nedjelje pripremali smo s djecom i mladima igrokaz uz bogate plesove i pjesme, kojemu bi se cijela župa pridružila. Milodari koji bi se taj dan prikupili davali su se Papinskim misijskim djelima za pomoći siromašnima i potrebitijima od nas. Kreativnost i glazba u genima dar su s kojim se naš južnoamerički narod rađa.
Danas molimo da Gospodnji blagoslov bude nad svima nama, da možemo u zdravlju i radosti uživati u zajedništvu župne zajednice. Ujedinjujemo se u molitvi s cijelom Crkvom, da Gospodin udijeli snagu i žar Duha Svetog svim misionarima na svijetu koji u njegovo ime naviještaju radosnu vijest spasenja. Neka Marija Majka Crkve i Zvijezda Evangelizacije bude uz svakog misionara i misionarku, da izdrži u svojem pozivu, da hrabro i neumorno svjedoči milosrđe i ljubav raspetoga i uskrslog Krista.
Dragi čitatelji Radosne vijesti, Božji blagoslov neka bude nad svima vama! Preporučujemo se u vaše molitve. Gdje god da jeste – činite dobro! Neka vam nikada ne dosadi, poput Krista, ljubiti brata čovjeka i činiti dobro.


Povratak