Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Gana–Posla ima puno, a radnika i sredstava malo  

Published | 3/8/2017

Piše don Ivan Stojanović
 
Dragi i poštovani prijatelji misija!
Pozdrav iz vruće, sasušene i neobično prašnjave Misije Tatale, čija se polja (njive) crne kao ugljen i mirišu paljevinom. Taj izvanjski opis misije, koju smo preuzeli na blagdan sv. Ivana Bosca 2016., u mnogočemu se podudara s nutarnjim stanjem duha koji smo zatekli u misiji.
U vrlo kratkim crtama opisat ću prvu godišnjicu boravka u misiji i naše misionarsko djelovanje. Misija je velika, a putovi do mnogih sela ne postoje, a i ondje gdje postoje, teško su prohodni, osobito u kišno doba. Postoje tri puta, bagerom preorana i donekle nasuta, pa je pristup nekim selima moguć cijele godine, ali većina sela je odsječena za kišne sezone.

Evangelizacija i stvaranje župne zajednice
Kad smo preuzeli misiju, na popisu je bilo 16 sela. U središnjoj misiji zatekli smo zanimljivu katoličku zajednicu (pričesnici, samo kršteni i simpatizeri). Od 16 sela, u devet sela uspjele su se održati malobrojne katoličke zajednice.
Danas, godinu nakon preuzimanja misije, imamo katoličke zajednice u 30 sela. Većinom su to katekumeni ili simpatizeri Katoličke crkve. Za Uskrs će oni najustrajniji, koji redovito dolaze na kateheze i nedjeljna okupljanja, biti kršteni. Imamo više od 600 katekumena.
One zajednice koje su se uspjele održati pokušavamo utvrditi u vjeri i motiviramo ih da evangeliziraju, da bi broj vjernika rastao svakim danom. Prisutnost kojekakvih sekti to otežava.
Dva su velika pastoralna izazova: evangelizacija i stvaranje župne zajednice u kojoj bi svi bili/osjećali se jedno srce i jedna duša.
Evangelizacija dobro napreduje usprkos svim poteškoćama. Za 90 % stanovništva to je ipak prva evangelizacija. Stvaranje župne zajednice s osjećajem pripadnosti i odgovornosti najteži je dio posla. Podijeljenost po plemenskoj i klanskoj osnovi te raštrkanost sela taj cilj čine gotovo nemogućim.
 
Gana-Posla-ima-puno-01.JPG

Naše pastorale aktivnosti
● tjedni posjet svakomu selu
● otvaranje salezijanskih oratorija: evangelizacija igrom/športom
● prikazivanje biblijskih filmova po selima – za vrijeme suše
● kateheze – jednom tjedno
● infrastruktura
 
Taj jednostavni pastoralni pristup pokazao se vrlo uspješnim i zahtjevnim. Uz dobru volju, mora se darovati sve raspoloživo vrijeme i materijalna sredstva.
Za naše pastoralne aktivnosti trebamo:
– prijevozna sredstva: auto, motore, bicikle, gorivo;
– mjesto za okupljanje – kapele;
– generator, laptop, video projektor;
– nagrade za vjeroučitelje, voditelje molitvenih susreta, animatore i dr.;
– razne materijale: biblije, molitvenike, liturgijske knjige, krunice...
 
Gana-Posla-ima-puno-07.jpg

Razvoj infrastrukture
Uz pastoralne aktivnosti, pokušavamo pomoći selima da dobiju pitku vodu, školu i kapele. U većini sela škole su od plota i blata, a ponegdje od trave (posebno velika trava, kao naša konoplja). Od nje ispletu "zidove" i krov.
Od 30 sela samo pet sela ima prikladne kapele. Nekoliko sela ima samo kolibe, u kojima se preznojim nekoliko puta za bilo kojeg slavlja. Nema svjetla, nema zraka...
 
Voda i kapele
Voda je najveći problem svih sela. Od svibnja do listopada nema problema, jer je kišna sezona i ima vode, iako, po mojem uvjerenju, nije pitka. Potoci su iznimno mutni i voda za zdravlje sigurno nije dobra. U Misiji Tatale oboljeli od tifusa zauzimaju prvo mjesto. To su podatci iz katoličke bolnice. Čim kiše prestanu, tekućih voda više nema, samo ustajale vode, koje služe za sve – i za piće i za iće; za pranje i kupanje, a tu su i životinje: domaće i divlje. Dosad smo, zahvaljujući prijateljima misija i socijalno osjetljivim ljudima, omogućili bušotine za 11 sela. Zasad smo dobili smo jednu skromnu donaciju za kapelu koja je u izgradnji.
Zahvaljujući Papinskim misijskim djelima u Hrvatskoj, uskoro ćemo imati na raspolaganju terenski auto za redovite pastorale aktivnosti u selima. To je neprocjenjiv dar za evangelizaciju sela.
Čim auto stigne, potrudit ćemo se nabaviti još jedan generator, laptop i video projektor, da pojačamo evangelizaciju filmom. Ona je, uz redoviti posjet selima, najučinkovitija.
Bogu hvala, bilo je nešto krštenja i vjenčanja. Najvećim uspjehom smatram crkvena vjenčanja i redovite kataheze gotovo u svim selima.
 
Gana-Posla-ima-puno-06.jpg

I za kraj, jedan zanimljiv detalj iz sela Dondoni
Prije dva dana, nakon povratka iz sela, u Misiji Tatale dočekala me delegacija sela Dondoni. Nakon uobičajene procedure pozdrava i dobrodošlice upitao sam ih: „Koja je vaša misija (razlog dolaska)?" Malo su se međusobno pogledali i Nikola, predvoditelj molitvenih susreta, uzeo je riječ. Predstavio mi je gospodina Ebenezu (sjeti se) i rekao mi: "Selo ga želi za poglavicu. Što ja na to kažem? Ne žele nastaviti pripreme za ustoličenje dok ne čuju moje mišljenje, jer je on kršteni katolik." Mislim si, ta situacija je kao dvosjekli mač. Što god odgovorim, upast ću u nevolju. Upitah ga: „Želiš li vladati kao katolik?“ On odgovori: „Da.“ Upitao sam ga: „Kako ćeš izbjeći poligamiju?“ Naime običaj je da poglavica ima više žena i svaka majka se trudi da njezina kćer bude iduća supruga poglavice. Odgovara: „Već sam oženjen i to je to.“ Pitam: „A što je s ubijanjem fizički i mentalno hendikepiranih?“ U pomoć mu priskače Nikola i kaže: „U našem selu mi to više ne činimo.“ Postavljam zadnje pitanje: „A što je sa žrtvama koje moraš prinositi duhovima predaka?“
Ljudi odgovaraju: „On ne će prinositi žrtve. Predstavnici tradicionalista – pogana prinosit će žrtve po svojem običaju, a mi kršćani po svojem.“ Odgovorio sam mu: „Budi poglavica. Radi na tome da svi tvoji suseljani postanu katolici. Umjesto odgovora počeo je nešto vaditi iz žute omotnice. Pruži mi nekoliko svjedodžbi. Student je. Na fakultetu se uključio u studentsku skupinu "Pax Romana". Tako je i kršten. Jednu godinu pohađao je tečaj za katehista i uspješno je sve završio. Ostao sam ugodno iznenađen. Odgovorio sam mu: „Postaješ poglavica svojeg sela bit ćeš i poglavica (glavni) katehista.“ Svi su se od srca nasmijali i ozbiljno upitaše: „Kad će naše selo dobiti (graditi) crkvu?" „I to će biti“, odgovorih. Itako smo se razišli.
Dragi prijatelji misija i svi ljudi dobrog srca, zahvaljujemo vam na vašim molitvama, koje su naša snaga. Zahvaljujemo vam na svim darovima i molimo da vas Gospodin obilno blagoslovi da biste nas i dalje podupirali u našem misijskom radu. Kao što i sami vidite, posla ima puno, a radnika i sredstava malo.
 
Vaš zahvalni, don Ivan Stojanović, misionar u Gani
 
Dodatak – istinita priča (meni nepoznat autor)
Da bi obnovio kuću, jedan Japanac je počeo rušiti zidove. Japanske kuće obično imaju međuprostor između dva drvena zida. Rušeći zid, opazio je guštera koji nije bježao. Pogledao je malo bolje i uočio da je gušter čavlom izvana prikovan za jednu nogu. Gledajući tu scenu, sažalio se i u isto vrijeme postao znatiželjan kad je kuća pravljena. Bilo je to prije pet godina.
Što se dogodilo? Gušter je u toj poziciji preživio pet godina. U tami zida pet godina bez kretanja, pa to je nemoguće! Čudio se tomu nesvakidašnjem događaju. Prekinuo je posao i promatrao je guštera, pitajući se kako je preživio, čime se hranio… Malo kasnije, ne znajući odakle, pojavio se drugi gušter s hranom u ustima.
Ah! Čovjek je bio iznenađen i potresen. Guštera koji je bio prikovan uza zid hranio je drugi gušter punih pet godina! Radio je to neumorno pet godina, ne gubeći nadu za svojeg partnera. Zamisli što mala Božja stvorenja mogu raditi da Božja stvorenja blagoslovljena razumom i inteligencijom ne mogu / ne će.
Nikada ne ostavljajmo voljene same, na cjedilu. Ljudi u Misiji Tatale prikovani su siromaštvom i neimaštinom. Ne zaboravite ih i ne ostavljajte same.
 


Back