Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Island–Čuvarice Isusova svetohraništa  

Objavljeno | 13.2.2015.

Dragi prijatelji!
Već dugo nismo izmijenili iskustva u zalaganju za širenje Isusove radosne vijesti. Naime, vi ste vrijedni: i misionari i prijatelji iz naših domovina se javljaju, ali sam ja malo zakazala. Ipak, evo me malo k vama.
Prvo što sam vam već dugo mislila reći jest da nam je naš dragi prevoditelj, koji je radio na prevođenju liturgijskih knjiga, preminuo, i to još u kolovozu. Budući da smo mi, da nas tako nazovem, pastoralni djelatnici uglavnom stranci, zauzela sam se da se o njemu napiše članak u našem dvomjesečniku Kaþólska kirkublaðið. Objavili su cijeli tekst, koji i ovdje donosim:

Spomen na Reynira K. Gudmundssona
U Reykjavíku je 18. kolovoza 2014. preminuo Reynir K. Guðmundsson, čovjek kojemu mi katolici u ovoj zemlji trebamo biti zahvalni.
Rodio se u Reykjavíku 21. rujna 1949. Da kažem istinu, osobno znam malo o njemu, ali i ono malo što znam, dostatno je da bismo ga se sjećali. Reynir je s nama dijelio povijest i život u šest i po desetljeća. Bio je od pomoći mnogim svećenicima koji su dolazili iz inozemstva i ovdje radili i propovijedali na islandskome, jer im je prevodio ili ispravljao tekstove.
Neizmjerno sam zahvalna Reyniru što je preveo časoslov naroda Božjega na islandski. Kad sam u svibnju 2001. godine došla na Island i tražila časoslov na islandskom, nisam ga nigdje našla. I drugih je tekstova bilo premalo. Budući da je bilo prekomplicirano i teško dobiti prijevod s latinskoga, tadašnji naš biskup mons. Johannes Gijsen i naša vrhovna poglavarica dopustili su da prevodimo s engleskoga. Prvu je godinu taj posao išao veoma sporo, a onda je Reynir to preuzeo i sad imamo kompletan tekst Časoslova. Na priloženoj slici vide se sve knjige koje je Reynir preveo gotovo u cijelosti (jasno da to nismo u mogućnosti tiskati, to je fotokopija i ručni uvez), ali je knjiga u pozadini u bijeloj boji Katekizam Katoličke Crkve. Reynir mi je osobno dopustio da mogu preuzeti tekst s interneta, ispisati ga i dati uvezati onoliko knjiga koliko hoću.
Reynir je preveo na islandski i knjižicu o našoj utemeljiteljici, blaženoj Mariji Tereziji, koja je izdana 2006. godine, prigodom njezine beatifikacije.
Ne smijemo zaboraviti toga dobrog čovjeka, koji je bio i jest naše veliko bogatstvo i trebamo se ponositi njime, biti zahvalni dragomu Bogu i njegovoj obitelji i moliti za pokoj njegove duše, a mi smo svi na tom putu.
 
U službi mjesne Crkve
Island-02.jpgDrugo što sam htjela podijeliti s vama jest moj dolazak iz istočne strane Islanda, iz mjesta Egilsstaðira, nazad na sjever, u Akureyri.
Prije pet godina pisala sam da sam praktički postala čuvarica jednoga Isusova svetohraništa. To je bilo kad se otvarala područna kapela Corpus Christi Župe sv. Þorlaka na istoku Islanda. Da to nekako smjestimo: sjedište župe nalazi se u mjestu Reyðarfjörduru, baš na obali, na istoku Islanda onako na sredini. Kapela Corpus Christi smještena je u mjestu Egilsstaðiru, 32 km zapadno od Reyðarfjördura u unutrašnjost. Prvih devet godina na Islandu često sam bila cijeli tjedan daleko od crkve i kapele, hodajući i katehizirajući po udaljenim mjestima. Onda su se stvari promijenile, osnovana je župa u Reyðarfjörduru, a četiri godine kasnije otvorena je i spomenuta kapela. Ali je za kapelu bilo potrebno da netko tamo i stanuje, pa je naša družba karmelićanki Božanskog Srca Isusova nakon mnogih i ponovljenih molbi kako prijašnjeg biskupa, tako i sadašnjega (dok ovo pišem, sadašnji je biskup, mons. Peter Bürcher, na odlasku, samo čeka da bude imenovan nasljednik i da ovamo stigne). To smo preuzele privremeno, na dvije godine, dok se vidi kako će se stvari razvijati, a onda je to potrajalo pet godina. Bile smo samo dvije sestre, a budući da sam na kraju ostala sama, bilo je potrebno da se odreknemo te misijske postaje. Ali mi se neizmjerno radujemo što smo mogle i smjele biti u službi mjesne Crkve da bi se to svetohranište uspostavilo među narodom tog dijela biskupije. Tamo smo imale i četiri godišnja susreta za djevojčice i druge pastoralne zadatke. Ono što je posebna radost jest to da našim odlaskom kapela ne prestaje postojati, niti prestaje s aktivnostima. Čak smo dobili jednu obitelj koja je zainteresirana za tjedno klanjanje pred Presvetim Sakramentom, tako da onaj kraj ne će biti lišen dragocjenog blaga naše svete vjere. Bogu hvala!
Misu zahvalnicu za naše služenje, po želji i na molbu župnika P. Davida Tencera, predvodio je biskup osobno 12. listopada 2014., a ja sam došla u Akureyri 1. studenoga.
 
Primanje u krilo Katoličke Crkve
Island-04.jpgSve vas molim da zajedno s nama zahvalite Božjoj dobroti i milosrđu što smo doživjeli. Naime, u četvrtak 15. siječnja ovdje, u našoj samostanskoj kapeli primljena je u krilo Katoličke Crkve jedna žena, majka troje djece. Ona je inače Litvanka, muž joj je Nijemac, katolik, a žive ovdje i vjerno sudjeluju u vjerničkoj zajednici. Dan prije toga svetog čina primanja u Katoličku Crkvu izjavila je: "Jedva čekam taj čas. Cijelo vrijeme sam u svojoj nutrini osjećala da to moram učiniti." Ona je željela da to bude u našoj kapeli, a župnik vlč. Hjalti Þorkelsson joj je radosno udovoljio molbi.
Imamo još jednu Islanđanku na istom putu, no ona ne uspijeva uskladiti svoje obveze s poukama, pa još ne znamo kad će ona biti primljena.
Molimo vas, dragi prijatelji, da molite za njih i za sve naše vjernike. A i mi ćemo se vas sjećati pred Božjim licem!
 
S. Celestina Gavrić


Povratak