Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Kamerun–Dugo i teško liječenje  

Objavljeno | 14.4.2015.

Najjednostavnije je odnijeti madrac u dvorište i ostaviti ga nekoliko sati na zraku, a onda ponovo unijeti i tako u sobu donijeti sunce. Poseban je taj miris sunca, koje kao da obuhvaća cijelu spužvu, travu ili drugi materijal od čega je madrac napravljen. Pogotovo jer ulazi u sobu nakon mučne noći probdjevene zbog visoke temperature i dobro znanih drhtavica i vrućice, koji se izmjenjuju duboko u noć, sve do jutarnjih sati. Tako malarija navrati od vremena do vremena bez posebnih naznaka i ostaje nekoliko dana, a ostavlja tijelo umorno tjedan-dva. No tad prođe i polako se vraćamo u normalu, sve do ponovnoga nemilog susreta s tom bolešću.

No naš Matija ima svoju dugu bolest gotovo tri godine. Donijeti sunce u takvu sredinu nije bilo lako. Ostao je potpuno paraliziranih nogu. Vrač je, kao i obično, rekao da to nije bolest za liječnika, jer treba pronaći krivca, otjerati zloga dimom, pokušati i ovaj i onaj način liječenja. Prošle su dvije godine, a on je jednako nepokretan i trpi bolove. Čini sve što mu je rečeno, ali nema naznaka poboljšanja. Teško ga je bilo uvjeriti i cijelu njegovu obitelj da bi bilo prikladno otići liječniku. Konačno su pristali i započeli dug put. Naime, selo je udaljeno od grada gotovo punih 50 km.
Napokon smo došli u bolnicu i nalaz je pokazao veoma napredovalu tuberkulozu kralježnice. Liječenje će trajati najmanje šest mjeseci, s teškim lijekovima i redovitim kontrolama. Nakon prvog mjeseca, kao i svi ovdje oboljeli od TBC-a, želio je prekinuti liječenje, jer je lijekove teško podnosio. Neki imaju nevolja s bolovima u želudcu, drugi s grčevima, dok oni treći osjećaju potpunu slabost i doslovno odustaju. Matija je imao sreću da je svećenik dolazio redovito u tu misijsku bolnicu i hrabrio ga, a i mi redovnice došle smo ponekad. Tako je ostao uporan već osam mjeseci, jer je terapija morala biti produžena.
Kad je svećenik došao u kuću prošle subote za korizmenu ispovijed, Matija je veselo rekao: „Ja ću vas kasnije ispratiti do ulaznih vrata!“ Budući da su vrata kuće od ulaznih vrata u dvorište udaljena svega oko pet metara, svećenik je mislio da će mu reći zbogom s vrata. Nakon molitve i primljenih sakramenata Matija se podigao i na štakama izišao iz kuće, još uvijek polako, ali samostalno. Sunce je bilo u svojemu punom sjaju i to je zaista bila radosna zraka sunca koja je obasjala cijelu obitelj. Na kontroli je radosno kratko rekao liječnici: „Da mi je tko prije dvije godine rekao da ću jednom ponovo prohodati, ne bih mu vjerovao! Puno vam hvala!“
Na povratku iz bolnice morali smo zastati ispred kuće, iako je već bilo veoma kasno. Toliko je želio da vidimo svu plastičnu ambalažu koju je uporno čuvao nakon svake uzete tablete: „To sam sve uzimao i sad ću moći hodati!“ Slijedila je dugačka molitva zahvale dobromu Bogu i svima koji su mu pomogli. „Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva! Neka vam dade dug život i neka vas dobrotom nagradi! Neka bdije nad vašim obiteljima i blagoslovi sve koji ste mi pomogli!“
Dragi naši prijatelji, sve su te molitve upućene i svima vama koji nam pomažete donositi Isusasunce utjehe našim patnicima – u njihove sobice u udaljenim selima naše misije.
Neka sve vas obasja radost Isusova uskrsnuća i neka vas i vaše obitelji uskrsli Isus obdari svim milostima.
 
Zahvalne sestre karmelićanke Božanskog Srca Isusova iz Kameruna!

S. Josipa Šprajc


Povratak