Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Kamerun-Pastoral Jubilarne godine milosrđa  

Objavljeno | 10.3.2016.

Piše vlč. Karlo Prpić

Jedne mirne siječanjske večeri 2015. u uredu svoje skromne biskupske rezidencije umro je posve neočekivano prvi domaći afrički pastir naše Biskupije Ngaoundere, u središnjem dijelu Kameruna, mons. Joseph Djida. Na petnaestu obljetnicu svoga biskupskog ređenja, u 70. godini života, na sveopće zaprepaštenje svojih svećenika i vjernika. Liječnik je potvrdio što je svima bilo potpuno nepoznato – da je pokojnik već neko vrijeme trpio od srčanih tegoba i povišena krvnog tlaka. Pokojni biskup posjetio je Hrvatsku prigodom četverodnevnog susreta hrvatskih misionara i misionarki u Novoj Kapeli i Požegi u srpnju 2002. Apostolski nuncij u glavnom gradu Yaoundeu odmah je kao privremenog upravitelja imenovao sada već bivšega biskupijskog ekonoma Abboa Emmanuela. On je srednjih godina, s oko dvadesetak godina svećeništva, čovjek mirne i strpljive naravi, koji je svojom jednostavnošću i pristupom brzo osvojio mnoga srca.

Nesigurnost na granicama prostrane biskupije
Izgleda da su priroda posla i posebno složena i teška zemljopisna konfiguracija naše biskupije dobrim dijelom pridonijeli bržemu zalazu biskupa Josepha. Biskupija se prostire na više od 60 tisuća km² savane, 500 km u daljinu i oko 200 km u širinu.
Povezanost misijskih postaja i župa slaba je zbog siromašne infrastrukture, uglavnom makadamskih cesta, većim dijelom potpuno neprohodnim u dugom kišnom razdoblju. Takvo stanje otežava komunikaciju i posebno pastoralne pohode vjerničkim zajednicama. Svojim krajnjim međama naša se biskupija podudara s državnim granicama koje razdvajaju ili spajaju na istoku i zapadu naše dvije nemirne i nesretne susjedne zemlje, Srednjoafričku Republiku i Nigeriju. Zbog oružanih pobuna islamskih ekstremista veći broj izbjeglica već je mjesecima prisutan na rubovima jednog dijela naših župa.
Ovih dana posjetio nas je u sjemeništu jedan policijski komesar, kako to ovdje kažu, i u razgovoru s našim mladićima poželio da budu oprezni ako izlaze u mjesto i bez ustručavanja dojave odgovarajućim službama svaki sumnjivi pokret, osobe ili skupine. Slična su upozorenja prošla zapravo kroz sve osnovne i srednje škole te druge ustanove. Predložili su vojnu pratnju i čuvanje vjerskih objekata u vrijeme većih okupljanja vjernika, nedjeljom i blagdanom. U samomu gradiću mirno je i nema panike, iako nezaobilazno ljudi o svemu razgovaraju sa zabrinutošću. Isti je policijski službenik spominjao i slučajeve otmica imućnijih osoba u pokrajini u vidu otkupnine – što je inače omiljena strategija oružanih, kriminalnih ili terorističkih skupina. Ipak sve nije tako tmurno na našem obzorju – poslije kiše dolazi sunce!
 
Katolička manjina u području muslimanske i animističke religioznosti
Kamerun-Pastoral-Jubilarne-godine-lek-07.jpgU iščekivanju imenovanja novog pastira za našu biskupiju i manjinski Božji puk na ovim prostorima – posljednje godišnje statistike govore o oko 40-ak tisuća katoličkih vjernika na otprilike 600 tisuća stanovnika pretežno muslimanske i animističke religioznosti. Naš novi apostolski administrator zdušno se uključio u već postojeće pastoralne programe, predlažući i neke nove. Na posljednjem godišnjem susretu svećenika i redovnika, u studenome prošle godine, zaključeno je da se, unatoč brojnim i očitim poteškoćama vanjske, fizičke i materijalne naravi, sve župne zajednice pokušaju aktivno uključiti u proslavu Svete godine milosrđa, po nakani i želji Svetoga Oca i sveopće Crkve. Nakon katedrale "vrata milosrđa" svečano su otvorena i u dijecezanskom marijanskom svetištu u izgradnji. Rektor svetišta, jedan stariji švicarski misionar, ulaže velike napore i traži posvuda dobročinitelje za konačni dovršetak radova na našem skadru. To traje već desetak godina i sad strpljivo očekuje prve hodočasnike. Ove korizme, početkom ožujka, rektora će konačno obradovati prvo organizirano biskupijsko hodočašće u stijenama nadomak Ngaounderea. Prilaz svetištu još uvijek nije potpuno uređen, ali domaćima to puno ne smeta, nego više nama strancima, naviknutima na određeni komfor. Promatrajući sav okoliš, uske staze koje vode kroz nisko raslinje prema vrhu brda i nedovršenoj crkvi i jako sunce iznad glave, sve neodoljivo podsjeća na naš dalmatinski kamenjar u ljetnim mjesecima! Ipak to nisu jedini bogoštovni prostori s pravom podjeljivanja oprosta tijekom Jubileja milosrđa. Već spomenute poteškoće u izmjeni "dobara i osoba", ceste i druge poteškoće, potaknule su privremenoga upravitelja da udijeli tu povlasticu i nekim od biskupijskog središta veoma udaljenim župnim crkvama.
 
Male crkvene zajednice
Kamerun-Pastoral-Jubilarne-godine-lek-03-(2).JPGTako su naši apostolski radnici svećenici pozvani na stvarno i svakodnevno "obraćenje" u smislu glavne i nezaobilazne teme Godine milosrđa. Neka budu i osobno spremni u svakom trenutku bez iznimke odgovoriti na potrebe vjernika, posebno u prijamu djece, mladih i odraslih. Nikako se ne smije zaboraviti siromahe i bolesnike! Vjerojatno i ne može biti većega i boljeg načina u svjedočenju milosrđa u svakodnevici. Župnim zajednicama i napose onima koji jače i privrženije žive župno zajedništvo novo vodstvo biskupije predlaže dublje razmatranje svetopisamskih tekstova na njihovim tjednim sastancima, produbljivanje i prenošenje osobne vjere u obiteljskom i drugom okružju. Posebno se puno očekuje od tzv. malih crkvenih zajednica. One su već prilično zaživjele u većini župa: u skupinama od 10 do 20 članova mladi i odrasli se susreću jednom tjedno po obiteljskim kućama u raznim dijelovima sela ili grada na molitvu i razmišljanje. Ne zaboravljaju se ni one neizbježne i svakodnevne radosti i žalosti; rođenja ili smrti, bolesnici, odlasci bivših i dolasci novih članova, zatvorenici s njihova područja...
 
Oživljavanje postojećih karitasa
Ova je godina nova zgoda za uspostavu novih ili oživljavanjem već postojećih karitasa. S tim u svezi neka svećenici i katehete pouče vjernike o već gotovo zaboravljenim "tjelesnim i duhovnim djelima ljubavi"! Svojedobno je to bio neizostavan dio svakoga katoličkoga katekizma! Netko je isto tako predložio da se u svim župama tijekom ove iznimne godine poradi na osnivanju novih ili slabo poznatih skupina "Pravda i mir" ("Justitia et Pax"). Administrator je poželio da u nedostatku vanjskih, pučkih misionara, kako se to svojedobno zvalo u našim stranama, domaće snage, svećenici i redovnici, organiziraju, ako je moguće, nešto kao mini misije od 2-3 dana i propovijedaju "jedni drugima" u susjednim župama! Ako je i to teško ostvarivo, onda neka pokušaju barem s kraćim duhovnim obnovama za djecu, mladež ili odrasle, a sve u skladu s osnovnim smjernicama Godine milosrđa! Naglasak je u svakom slučaju na istinskoj obnovi i povratku provjerenim vrijednostima vjere, nade i ljubavi u evanđeoskom i kršćanskom smislu cijeloga Božjeg naroda, a na poseban način njihovih duhovnih vođa!
Čitateljima Radosne vijesti i dobročiniteljima misija svako dobro, uza srdačan pozdrav.
 


Povratak