Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Kongo–Sjećanje na sestru Claru Agano  

Objavljeno | 4.9.2017.

Piše s. Mirabilis Višić
 
(Ubijena u Bukavuu 29. studenoga 2016. godine)
Mi koji sada plačemo, ponosni smo na tebe, jer si ostala vjerna do smrti!

Jednom je sveti Franjo poslao braću u Afriku. To su bili prvi franjevci misionari. Pošli su među muslimane, među kojima je oduvijek bilo nasilnih i fundamentalista. To Franjo nije gledao. On je gledao dublje, da i njih treba evangelizirati. A evangelizrati znači reći im da su i oni Božji...
Zatim su oni ubili njegovu braću, a Franjo, izgleda, nije plakao. Bio je svjestan situacije, prihvatio ju je takvu kakva jest, surova i gruba. I zahvalio Bogu što ima pravu braću. To znači da su svojom nasilnom smrću posvjedočili su da je njihov izbor bio pravi, da su radije prolili svoj krv nego zanijekali Nazarećanina za kojim su koračali.
I mi smo, po Franjinu nadahnuću, mnogo stoljeća poslije pošli u Afriku. Mi, školske sestre franjevke Krista Kralja, uvjerene da nas on poziva, šalje i vodi.
Navještale smo Riječ onako kako smo znale i mogle. Vjerujemo da je to Bogu na slavu, na dobrobit njegova stada. Nikada nije bilo lako svjedočiti, jer svedočiti je zahtjevno. Zahtjeva dosljednost. Moje riječi, moj život, moja djela čine samo jedno. O njemu govorim, njega naviještam, njega volim i činim sve da ga i drugi zavole. A to ima svoju cijenu.
U Demokratsku Republiku Kongo došle smo 1974. godine. Kad smo navršile 25 godina misijskog života (1999. godine), k nama je došla jedna plaha djevojka, koja je prešla više od 500 km da dođe k nama, i izrazila želju da i ona bude što smo i mi, da živi kao i mi, da postane redovnica.
Njezino ime bilo je Agano, što u prijevodu znači zavjet ili obećanje.
Pridružila se ostalim odgajanicama i na dan polaganja prvih zavjeta dobila je ime Clara, a to je svjetlo, to je jasnoća, to je ime one koja je prva slijedila sv. Franju i najbolje ga imitirala, pretvorila njegovu karizmu u svoj mladi život, sv. Klara, na čiji dan su i bili zavjeti. Naša Agano, sada Clara, rođena je 3. srpnja 1976. godine, na dan sv. Tome, i to kao da je utjecalo na njezin život. Naime ovdje u Africi sve ima svoj simbol, svoje značenje. Ako je ona ponekada sumnjala u sebe, ali nikada u Boga, onoga presudnog dana sigurno je rekla: „Bog moj i sve moje.“ Mučeništvo je najveći stupanj svetosti, jer prolivena krv briše sve nedostatke, svojom crvenom bojom ispravlja sve pogrješke, daje krila da se bolje leti.
Jasno da nije bilo lako suočiti se s oštricom mača, naročito kada znaš da ga nisi zaslužio. Ali u tom trenutku Gospodin, gospodar života, šalje svoje anđele da te ohrabre. Tako je učinio za svog Sina, dok mu je on vapio: „Izbavi me!“ Otac mu šalje snagu da može reći: „Neka tvoja volja bude.“

Kongo-Sjecanje-na-nasu-sestru-Claru-Agano-02-(1).jpg

Istog dana uhvatili su počinitelja, mladog čovjeka, a njemu su se pridružili i drugi osuđeni, pravo ili krivo, nitko to ne ispituje. Oni su u zatvoru. Suđenja traju unedogled, uvijek ponavljaju iste priče. Došli krasti? Možda. Ali otežavajuća je činjenica bila što je u torbi bio nož. I da je taj nož prerezao život. Ni milimetra se nije prevario, bio je dakle dobro izvježban, znao je što hoće i kamo treba ubosti. Možda je on samo žrtveni jaganjac, možda se nekoga treba pokriti, možda ćemo nekada znati pravu istinu, a dotad nam je moliti da se to nikada više ne ponovi.
Milijun puta smo se upitale zašto, a to je samo izraz našeg nerazumijevanja, to je ono kada želimo reći: „Gospodine, ne razumijem, ali ti vjerujem. Dajem ti svu svoju vjeru, svoje nadanje, sve svoje...“ Clara je ubijena 29. studenoga, kada franjevačka obitelj slavi sve svetce franjevačkog reda. A možda je nedostajala još jedna zvjezdica u toj velikoj obitelji.
Otada do danas njezin je grob mjesto naših susreta, naših molitava, naših vapaja da u ovoj zemlji prestane ubijanje, da jednom dođe toliko željeni mir.
 


Povratak