vatikan.va hbk.hr PMD

DR Kongo – Nerazumijevanja između Crkve i vlasti u Kongu  

Objavljeno | 12.4.2018.

Dragi naši prijatelji i dobročinitelji misija, čitatelji Radosne vijesti!
Radosna sam što vam se mogu javiti iz naše misije u ovoj izmučenoj zemlji, Demokratskoj Republici Kongo. Iako zemlja obiluje prirodnim bogatstvima, postoje oni koji ih iskorištavaju za vlastite interese i na štetu svojeg naroda.

Naime nije mi namjera kritizirati one koji su na vlasti, ali, jednostavno, osjećam da su i oni u službi osoba koje žele nastaviti izrabljivati svoj vlastiti narod. Ljudi u DR Kongu, posebno kršćani, oslanjaju se na Boga kao jedinoga i istinskog osloboditelja i pokušavaju nastaviti živjeti u nadi. Misionari koji ovdje žive dijele sudbinu ovog naroda, koji je već stoljećima potlačen. Zloupotreba vlasti i korupcija sprečavaju razvoj i napredak, vode u nesigurnost i pridonose raslojavanju društva.
Crkva je ovom narodu davala dobar primjer: bila je uz narod u najtežim trenutcima, poučavala ga i motivirala, premda je često bila omalovažavana i prevarena. Djelovala je na različite načine, organiziranjem mnogih susreta i sastanaka, upućivanjem pastoralnih pisama, apelima… Narod je izlazio na ulice, ali ne u prosvjedima, nego tiho – u molitvi, procesiji. Neki ljudi su nosili križeve, krunice ili Bibliju, dok su drugi nosili palmine grane, kao da su znali da će trebati svjedočiti vlastitim mučeništvom. Davno je Tertulijan napisao da je krv mučenika sjeme kršćana i njegove riječi vrijede sve do današnjeg dana.
 
Kardinalovo pismo
 
Potaknut takvim teškim događajima, naš kardinal Laurent Monsengwo nedavno je napisao prosvjedno pismo, jer nije više mogao šutjeti suočen s velikim nepravdama kojima je izložen narod. U pismu kardinal postavlja pitanje može li se vjerovati onima koji su na vlasti, a nesposobni su zaštititi svoj narod, uspostaviti mir, red, pravdu i pokazati ljubav prema istom tom narodu?
Na početku pisma kardinal se prisjeća nesretnih događaja od 31. prosinca 2017., kad je došlo do sukoba predstavnika vlasti i prosvjednika. Posljedice tih događaja i dalje se osjećaju. Moglo bi se reći da se osjeća jedna izvjesna težina, praćena strahom i nemirom.
U pismu kardinal navodi na koje sve načine vjernici trpe zbog stanja u državi: kršćanima se zabranjuje ulazak u crkvu da bi prisustvovali svetoj misi, u pojedinim crkvama Kinshase za vrijeme euharistijskog slavlja upotrebljava se plin suzavac, protiv vjernika se pokreću različiti istražni i sudski postupci, često su pretraživani na ulicama i u crkvama, vojnici često nasilno ulaze u župne kuće, navodno tražeći izazivače nereda, a često se upotrebljava i oružje protiv kršćana koji u rukama nose Bibliju, krunicu ili križ. Brojna su uhićenja svećenika i vjernika laika, pa čak i ubojstva. „Mi molimo i jedne i druge da pokažu razboritost i suzdržljivost“ – napisao je kardinal.
Na samom kraju pisma kardinal podsjeća da je sloboda savjesti najvažniji element u slobodnoj državi i nju se ne smije negirati, jer to sustavno šteti svim ostalim slobodama. „Mi želimo Kongo u kojem se poštuju vrijednosti, a ne poraženi i prezreni Kongo“ – napisao je kardinal.
Svoje pismo završava ovim riječima: „Neka Gospodin udijeli našoj zemlji trajni mir i pravdu u istini, a našim pokojnima koji su pali u obrani slobode vječni pokoj.“
Dragi čitatelji, neka vas ove riječi potaknu na molitvu za ovaj narod. Svim dobročiniteljima koji nam pomažu neka Gospodin, gospodar života, stostruko naplati.
 
 


Povratak