Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Kosovo–Među ljudima duboke pobožnosti i srdačnog gostoprimstva  

Published | 5/29/2017

Piše s. Miroljuba Anđelić

Dragi čitatelji Radosne vijesti!
Javljam Vam se s Kosova iz svoje misije Binač u kojoj djelujem više od 50 godina. Ovdje sam došla još kao kandidatica 21. listopada 1963. god. Uz dobru našu s. Otiliju Krämer polako sam se uključivala u misijsko djelovanje. Kao kandidatica bila sam ovdje do 5. veljače 1965. Tada sam otišla u novicijat u Zagreb. Poslije završenog novicijata koji je trajao dvije godine, provela sam u samostanu u Zagrebu još godinu dana. Nakon toga poglavarice su me opet poslale u Binač kamo sam se radosna srca vratila u rujnu 1969. Kad sam se vratila ljudi su govorili: „Evo nam se vratila naša s. Jela“. Od tada nisam više nigdje bila premještana.

Već kao kandidatica, zavoljela sam ove ljude i ovaj kraj, a oni su, moram priznati, zavoljeli i mene. Iako tada još nisam imala neku veću medicinsku spremu, počela sam raditi uz s. Otiliju u ambulanti. Uz nju sam puno toga naučila, a najglavnije je da budem strpljiva i blaga prema bolesnicima. Od tada sam stalno u ambulanti i pomažem svima koliko mogu. Naravno, radila sama i druge poslove. Bila sam i kuharica. Do podne sam bila u kuhinji, a poslije podne sam išla po selima davati injekcije i lijekove bolesnicima. Tada putovi još nisu bili asfaltirani. Ljeti je bila velika prašina, a zimi veliko blato. Sada su se prilike izmijenile. Sad su svi putovi asfaltirani i može se autom do svake kuće.
Kosovo-Medju-ljudima-duboke-poboznosti-06.JPGNa početku smo imali samo jednu crkvicu. Ustvari, bila je to obična seoska kuća. U prizemlju je bila crkva, a na katu je bio župni stan i kancelarija. Sad su u našoj župi tri crkve. Prva je sagrađena župna crkva sv. Antuna Padovanskog u Binču. Poslije je, zbog vjernika koji su se doseljavali, izgrađena filijalna crkva sv. Nikole biskupa u selu Kabaš. Dvadesetak godina nakon nje, sagrađena je crkva Presvetog Srca Isusova u Vitini, koja je od Binča udaljena četiri kilometra. Tako sada imamo tri crkve, ali su na našu žalost, sve praznije jer mladi i mlade obitelji odlaze u strane države zbog ekonomske krize. Ostaju samo stare osobe koje pomažemo koliko najviše možemo, redovito ih posjećujemo i donosimo im potrepštine i lijekove.
Ipak kod nas je vjerski život još uvijek vrlo živ. Vjernici nedjeljama i blagdanima redovito dolaze na svete mise. Od svetaca, naši vjernici posebno štuju sv. Nikolu biskupa. On je za njih najveći svetac. Svake godine pred njegov blagdan organiziraju devetnicu. Kroz svih devet dana crkva je dupkom puna. Uz svete mise i brojne ispovijedi, gotovo svi poste za vrijeme devetnice, čak i djeca. Drugi njihov sveti zaštitnik kojemu se puno mole je sv. Antun Padovanski. Vrlo su pobožni i prema Presvetom Srcu Isusovu.
Mnoge majke koje nemaju djecu zavjetuju se sv. Nikoli da im od Boga izmoli milost potomstva, zavjetujući se da će mu, ako dijete bude muško, dati ime Nikola, a ako bude žensko, Nikolina.
Roditelji pak koji imaju samo kćeri zavjetuju se sv. Nikoli da im od Boga izmoli da dobiju sina. Vjerujte, mnogima od njih molitve su bile uslišane. Uz sv. Antuna posebno se njeguje pobožnost 13 utoraka. Sv. Antuna časte čak i muslimani, moleći ga za zdravlje i za pomoć u različitim nevoljama.
Uoči blagdana sv. Antuna organizira se velika procesija s njegovim kipom.
Narod je gostoljubiv. Za gosta uvijek ima mjesta i svatko im je dobro došao. Imaju svoju uzrečicu: „Kruha, soli i srca“. Što se gostu daje, od srca mu se daje. Vole pomagati siromašnima. Vole činiti dobra djela.
 
Sad Vas sve s Kosova iskreno pozdravljam, s. Miroljuba (Jela) Anđelić, Binač – Vitina.
 


Back