Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Nigerija–Svećenici i časne sestre izloženi nasilju i otmicama  

Objavljeno | 7.3.2017.

Pišu s. Marija Lucija Vincek i s. Ana Marija Maleš
 
Dragi naši prijatelji i čitatelji Radosne vijesti!
Javljamo se s nekoliko riječi iz Nigerije, da bismo podijelili s vama nešto iz našega svagdašnjeg života i rada.
Već su iza nas mjeseci bogati različitim aktivnostima blagdanskih slavlja, koja smo, hvala Bogu, lijepo slavili. Zadnja dva mjeseca kalendarske godine, pa čak i siječanj, uvijek su naporni i puni sadržaja. Sad smo u normalnu ritmu, u najmirnijem razdoblju godine. Uz naše redovite aktivnosti, organiziramo pokoji seminar za novakinje i nas redovnice, da produbimo duhovni život, znajući da plodovi poslanja i apostolskog zalaganja ovise o našem duboku zajedništvu s Bogom.
Posebno osvježenje bio je dvotjedni boravak s. Karle Marije, vrhovne asistentice. Naravno da smo se ugodno osjećali u sestrinskom zajedništvu, no to je brzo prošlo.

Osamljene starije i bolesne osobe
Mještani koji su sa svojim obiteljima proveli ovdje božićne dane vratili su se odavno u svoje gradove. U mnogim kućama ostale su samo starije i bolesne osobe s djecom koja ih poslužju u svakodnevnim potrebma: donoseći vodu i drva, peru rublje i možda skuhaju jelo. U njihovoj osamljenosti posjeti redovnica puno im znače. Molitva, topla riječ i ohrabrenje donose im utjehu i radost.
Sad smo u sušnom razdoblju godine. Posljednja kiša pala je krajem listopada. Negdje poslije Božića i u siječnju obično je interval hladnijeg vremena, sa suhim, jakim vjerom i puno prašine, koja kao da se slijepi s podlogom na koju se spusti. Vjetar sve isuši, a temperatura se prilično spusti, osobito u jutarnjim satima. Tijekom dva-tri tjedna ljudi se "smrzavaju", oblače sve što imaju: veste ili jakne, obuvaju debele čarape, iako temperatura nije nikada niža od 20 stupnjeva. Ove je godine to razdoblje bilo kraće nego obično, vjetar je bio slabiji, a to znači da će biti manji urod voća i puno više insekata pogubnih za poljoprivredne kulture.
Kad krajem siječnja ili početkom veljače padnu jedna ili dvije jake kiše, koje dobro natope isušenu zemlju, ljudi pjevaju, kliču od radosti i primaju se posla, čiste teren, pripremaju zemlju. Na jedan dio već posade kasavu, zelenje i posiju kukuruz. Nakon takve kiše naraste i trava – prava poslastica za izgladnjele ovce i koze. Ove godine Gospodin nam nije podario ni jednu "siječanjsku" kišu, te će sve doći kasnije. To znači da ne će biti ranog povrća i kukuruza, a ni trave. Budući da je posljednjih godina situacija sve teža, mnogima prihod s naslijeđena zemljišta postaje glavni izvor preživljavanja. Sad se sa strahom pitaju što će i kako biti ove godine.
Povećava se i broj onih koji pokušavaju preživjeti otvaranjem novih "crkava" ili "molitvenih kuća". Zvučnim obećanjima i sumnjivim "čudesima" lako zavedu ljude pritisnute teškom sadašnjošću i neizvjesnom budućnošću.

Nigerija-Svecenici-i-casne-01.jpg
 
Dijelimo s ljudima radosti i nevolje
U našim susretima i radu s djecom, mladima i odraslima, ne pitamo za vjeru ili "crkvu" kojoj tko pripada, to uglavnom i znamo. Nastojimo biti otvorene svima u njihovim potrebama, dijeleći s njima radosti i tjeskobe, nade i strahove. Nakon nekoliko posjeta ljudi obično sami počnu govoriti o sebi i svojim problemima. Neki su bili katolici, ali su iz različitih razloga otišli u drugu "crkvu". Mnogi parovi nisu uopće vjenčani, najčešće iz materijalnih, a neki iz vjerskih razloga, jer su u mješovitim brakovima. Hvala Bogu, ima sve više pojedinačnih slučajeva da se ljudi vraćaju u Katoličku crkvu. Ponekad u jednoj obitelji nitko ne pripada istoj crkvi, a dogodi se da jedan član koji je katolik prihvati svećeničko ili redovničko zvanje. Tako godinama posjećujemo oca jedne redovnice. On pripada jednoj od pentekostnih crkava, "Assembles of God". Budući da njegova kći redovnica živi dosta daleko, a on nema nikoga tko bi o njemu brinuo, mi mu priteknemo u pomoć. Prije dvije godine zamolio je da dolazimo po njega kada kombijem vozimo stare i bolesne na nedjeljnu sv. misu. Kasnije je izrazio želju da postane katolik. Ostao je pri toj odluci te ga poučavamo u vjeri i pripremamo za sakramente.
 
Nigerija-Svecenici-i-casne-06.jpg

Stradavanja u čestim požarima

Električne energije uopće nema od veljače 2011. Smrači se već prije 19 sati. Cijena benzina je dvostruka, pa i oni koji imaju male agregate za struju, najčešće ih ne koriste. Većina ljudi služi se petrolejskim svjetiljkama. U posljednje vrijeme te su svjetiljke česti izvori požara, koji, nažalost, ne prolaze uvijek bez ljudskih žrtava. Prošli je tjedan sahranjena starica čiju je odjeću zahvatio plamen petrolejke. Vatra se proširila i cijela kuća je izgorjela. Ženu su uspjeli izvući živu, ali je, nažalost, umrla u bolnici zbog zadobivenih opekotina. Na drugom dijelu naše župe dogodio se sličan incident. Plamen je zahvatio lice žene dok je palila lampu. Trenutno posjećujemo dvadesetogodišnju djevojku Ruth, koja pripada zajednici mladih koji dolaze k nama na susrete. Ona je na isti način zadobila teške opekotine.
Nagađa se da preprodavači petroleja u petrolej ulijevaju benzin, koji je sada prilično jeftiniji (u studenome prošle godine cijena petroleja "skočila" je 300 %). To se događa jer se ljudi u sve težim uvjetima preživljavanja pokušavaju "snaći" na različite, pa i na vrlo negativne načine.
Ima sve više slučajeva provala, pljački, otmica i traženja otkupnine. Prije su svećenici i časne sestre bili uglavnom pošteđeni. Nažalost, sad se i to češće događa. Nedavno je otet jedan mlad svećenik, redovnik spiritanac. U nedjelju 12. veljače ujutro, dok je išao u filijalu slaviti sv. misu, odveden je u nepoznatom smjeru. Tek u srijedu su se javili otmičari, tražeći veliku svotu novca kao otkupninu: 20 000 000 naira (oko 40 000 eura). Ne znamo kako će to završiti. Mi smo odmah imali klanjanje i molili pred Presvetim za njega i za sve otete osobe, kao i za sve potrebe ljudi koje susrećemo.
Dragi prijatelji i dobročinitelji misija, računamo i na vaše molitve i sve vas srdačno pozdravljamo.
 
Nigerija-Svecenici-i-casne-08.jpg

 


Povratak