Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Nigerija - moć molitve i vjere  

Objavljeno | 9.5.2019.

Piše s. Marija Lucija Vincek

Dragi prijatelji misija, hvaljen Isus i Marija!
Radosna sam da vam se mogu javiti u tijeku ovoga svetog korizmenog vremena, dok razmatramo što je Bog učinio za nas u Isusu Kristu, po njegovoj muci i smrti. Osjećamo poziv doći bliže k njemu, obratiti se, donijeti mu svoje slabosti i grijehe.
Kako u čitavoj Crkvi, tako i ovdje korizmeno vrijeme pokušava se osmisliti na različite načine. U našoj župi svakog jutra u 5.30 započinje molitveni sat pred izloženim Presvetim, a zatim je sv. misa. Pobožna udruženja intenziviraju svoje aktivnosti i susrete. Petkom ljudi rado dolaze na zajednički križni put. Mladi i ove godine pripremaju uprizorenje muke. Svata događanja otvaraju srca vjernika Božjoj spasiteljskoj ljubavi i čine ih osjetljivijima i spremnijima činiti dobro jedni drugima.
Veliki „događaj“ za sve župe jest tzv. katedratikum. To je godišnje okupljanje vjernika i svećenika s mjesnim biskupom. U našoj Biskupiji Orlu svaki dekanat jedne korizmene subote „ugosti“ biskupa, svećenike i vjernike iz svih župa tog dekanata.Tom prigodom biskup, kao pastir cijele biskupije, predvodi svečano misno slavlje te uputi poticajne riječi vjernicima. Ove godine tema je bila obitelj.
Raduje nas da je naš biskup mons. Augustin Ukwuoma u ovogodišnjem korizmenom obraćanju vjernicima, a posebno roditeljima, naglasio važnost njihova odnosa prema djeci. Odnos roditelja prema djeci, naročito prema onoj najmanjoj, za naše je pojmove doista neshvatljiv. Zato od samih početaka ne samo da posebnu pozornost  posvećujemo najmanjima, već i na različite načine nastojimo promicati primjereniji odnos roditelja i djece. Jedan od načina jesu zajedničke aktivnosti djece i roditelja.


Među ostalim, biskup je osobito stavio roditeljima na srce da posvete više pažnje svojoj djeci, da razgovaraju s njima, da ih poučavaju riječima i primjerom, ne batinama i vikanjem na njih. Ukazao je da loši postupci štete njihovom razvoju i kasnijem sretnom životu. On dobro zna da mnogi ovdje još te stvari ne razumiju dovoljno.
Katedratikum uvijek okuplja mnoštvo vjernika. Pojedine župe, pobožna udruženja, staleži i vjernici osobno donose svoje priloge i darove da izraze svoju solidarnost s mjesnim biskupom.
Nakon sv. mise podijele se prikupljene stvari. Dio ide u sjemeništa i svećenički dom. Zajednice časnih sestara koje djeluju u tom dekanatu također dobiju svoj dio. Naša zajednica primila je vreću riže i 10-ak komadayama. Što ostane, kao i novčani prilozi, ide za potrebe biskupije.
Uvijek nas vesele susreti s dječicom. I svaki put nam teško padne kada netko odlazi nekamo. Ovaj put, vrativši se iz domovine, nisam mogla vidjeti prekrasnu sedmogodišnju djevojčicu Chidalu iz našeg susjedstva, a nažalost, neću ju više ni vidjeti. Iako se nekoliko dana nije osjećala dobro, otišla je ujutro u školu. Kasnije je učiteljica nazvala roditelje da dođu po nju, jer dijete povraća. Tata ju je odveo u bolnicu, gdje je uskoro umrla. Zabrinjava nas što nas često iznenadi smrt malenih.
Šokirala me i vijest o prometnoj nezgodi jedne srednjoškolke, također iz našeg susjedstva. Prije nekoliko godina njezina mama ostavila je oca i troje djece. Djeca su bila kod bake i djeda, dok je otac radi posla ostao u gradu. Kad je baka umrla, otac se vratio u selo brinuti se o svojem starom ocu i djeci. Budući da žive oskudno, pomažemo im na različite načine.
Chidimma je najstarija. Na povratku kući doživjela je prometnu nesreću. Stražnji dio stopala joj je potpuno smrvljen. U jednoj bolnici nisu joj mogli pomoći, pa su je nakon tjedan dana otpustili i poslali u drugu bolnicu. Budući da je trebalo puno platiti za proteklih tjedan dana, otac je odlučio da za nastavak liječenja potraži „prirodnog“ doktora, što bi ga puno manje došlo.Naravno da smo ga odvraćale od toga, jer nije bilo nikakva izgleda da bi se tako veliku povredu moglo uspješno liječiti bez stručnog nadzora. Osim toga događa se da se prirodni „liječnici“ koriste utjecanju zlim silama. Ali za mnoge siromahe takvo je liječenje jedina alternativa.Dali smo ocu nešto novaca i uputili ga u privatnu ortopedsku polikliniku. Liječnik je prihvatio djevojku i odmah započeo s terapijama i čišćenjem rane. Trebalo je odstraniti smrskane kosti iz rane, koja je bila toliko duboka da je u nju mogla ući šaka. Pri tom poslu, koji se vjerojatno obavljao bez anestezije, Chidimma se onesvijestila od boli. Injekcije, antibiotici, previjanja i sve ostalo iziskivalo je puno novca. Otac nas je svaki put izvijestio o novim dugovima i kako mora prekinuti liječenje jer on nema ništa. Poznajući obiteljsku situaciju, morali smo nastaviti pomagati. Chidimma je i sada u bolnici – rana još uvijek nije zacijelila. Ne znamo kada i kako će sve završiti. Molite s nama da Chidimma ozdravi i sretno se vrati u školske klupe.
Kad god se ljudi u različitim potrebama obrate na nas i kad im pomažemo, uvijek sa zahvalnošću mislimo na djelatnike Papinskih misijskih djela i sve naše dobročinitelje koji nam omogućuju da činimo dobro potrebitima.
Mi ovdje, u vama dalekoj Nigeriji, nama tako dragoj, molimo Gospodina da vam obilno uzvrati za vaše molitve i dobrotu srca.
Želimo vam sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane!



Povratak