vatikan.va hbk.hr PMD

Nigerija - Ponovo u Nigeriji, obogaćena djelima ljubavi  

Objavljeno | 1.9.2018.

Piše s. Ana Marija Maleš

Dragi čitatelji Radosne vijesti i dragi prijatelji misija!
Nakon odmora provedena u domovini vraćam se svojim dragim ljudima na afričkom kontinentu. Za vrijeme svojeg boravka u domovini doživjela sam mnogo lijepih trenutaka i susreta s rodbinom, prijateljima, mnogim dragim osobama i dobročiniteljima. Osobito mi je drago sto sam mogla sudjelovati u ovogodišnjem jubilarnom, 30. susretu misionara i misionarki u Novigradu na Dobri. Osjećam se obogaćena izmjenom iskustava, ideja i izazova u misijskom životu i radu naših misionara. Zahvaljujem svim dragim dobročiniteljima za molitvu te za svaki oblik pažnje, ljubavi i pomoći za potrebe naše misijske postaje.
 

 

Blagodat domaćih zvanja u našoj misijskoj postaji 

Mladi članovi naše zajednice ujedinjeni su s nama u molitvi za sve vas i cijelu našu domovinu.  Oni su osobiti Božji dar nama, svom narodu i cijeloj Crkvi.
Prije 16 godina, 2002. godine, stupile su prve dvije karmelićanke BSI na nigerijsko tlo: s. M. Josipa Šprajc i s. Marija Lucija Vincek. Sljedeće godine pridružila sam im se i ja. Bio je to zaista vrlo skroman početak. Stanovale smo nekoliko godina u jednoj privatnoj kući. Tada, naravno, nismo mogle primati nove članice. Nakon što smo uselile u svoju kuću, došla je i prva kandidatica, a kasnije i druge. Novicijat smo otvorile 2007. godine. Sada imamo 10 domaćih časnih sestara: dvije s doživotnim zavjetima i osam juniorki; četiri postulantice i tri kandidatice. Zahvalne smo Bogu za svaku od njih. I nama je sada puno lakše, jer na početku smo sve morale raditi same. Kako su nam nove članice dolazile, uključivale smo ih odmah u svoj molitveni život i misijski apostolat. Tako su stjecale određeno iskustvo i dobar uvid u stvarne potrebe ljudi. 
Sad je naš rad obuhvatniji jer se domaće sestre vrlo lijepo mogu angažirati u svim potrebnim aktivnostima. Vole svoj narod i žele pomoći gdje god mogu. Nastoje u skladu s karizmom naše družbe zaroniti u  dubine i preobilje Božje ljubavi, da bi osvojene i prožete tom ljubavlju postale sredstva spasenja mnogim dušama. To je put ostvarivanja glavne svrhe karmela BSI: boriti se s Božanskim Srcem i pridobivati mnoge duše za njega i tako utažiti njegovu žeđ za dušama. To mi shvaćamo kao svoj četvrti zavjet, kao naše poslanje.
Naše sestre Nigerijke sudjeluju u posjećivanju obitelji, starijih i bolesnih, u brizi za siromašne i osamljene. Također pomažu crkvenomu zboru i animiraju zbor mladih, rade s djecom u vrtiću, koje ima pedesetak, te sa školskom djecom u svladavanju školskog gradiva i vjeronaučnoj pouci, a vode i pobožna udruženja kao što su Marijina legija i „Blockrosary“. Nastojimo  razviti  što veću ljubav i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Osobito nam je potrebna njezina majčinska pomoć i zaštita sada kad su kršćani progonjeni i strahuju za budućnost, koja je veoma neizvjesna.
 
Teški uvjeti i vjerska zapuštenost
 
Sestre također povremeno odlaze u misije na teže pristupačna područja. Kad su nedavno išle, putovale su oko četiri sata do zadnjeg mjesta do kojeg se može doći autom, a onda još dva sata vožnje na motoru i još pola sata pješice. Župa ima 14 filijala. Od sela gdje su odsjele do prve postaje treba hodati oko jedan sat (ne po cesti, jer ceste nema), a do župne crkve je više od sat vožnje na motoru. Župnik je iz drugog plemena i ne zna njihov plemenski jezik (Igbo), a vide ga jednom mjesečno ili rjeđe. Mnogi su napustili Katoličku crkvu i pridružili se različitim sektama u njihovoj bližoj okolici, a dosta ih još uvijek slijedi tradicionalna vjerovanja. Ljudi su veoma siromašni, ali jednostavni i radosni. Puna dva tjedna sestre su okupljale ljude na molitvu i pouke. Najviše su boravile s djecom, koje ima mnogo. Mnogi kreću u školu veoma kasno (u desetoj godini ili kasnije) ili uopće ni ne krenu. Struje nema, a do vode, i to nepitke, pješači se dobrih pola sata. Ljudi su bili presretni da su sestre to vrijeme provele s njima i očekuju ih ponovo. Sestre su se vratile pune dojmova o teškim uvjetima života i vjerskoj zapuštenosti, dosta umorne, ali radosne. Danima su kroz smijeh dijelile s nama svoja iskustva i dogodovštine.
Uviđamo da je mladim sestrama također potrebno stjecanje širih saznanja i iskustava. Stoga organiziramo za njih kraći boravak u našim zajednicama u Hrvatskoj ili u kojoj drugoj europskoj zemlji.
Razvoj i uspješnost novih zvanja povjeravamo Božjoj Providnosti i planovima i uključujemo ih u vaše molitve.
 
 


Povratak