Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Peru - Najmlađi hrvatski misionar  

Objavljeno | 10.12.2018.

Vlč. Marko Jukić rođen je 9. veljače 1989. godine u Doboju, u Bosni i Hercegovini. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 2013. godine u Sarajevu, a u misije u Peru otišao je 30. kolovoza 2015. godine.

Nedostatak svećenika

 
Kako ste postali svećenik i misionar?
 
Već u djetinjstvu sam dobio želju da postanem svećenik i jednostavno sam to slijedio. Nakon ređenja 2013. godine, bio sam imenovan župnim vikarom u sarajevskoj Župi Stup, a nakon toga ekonomom i odgajateljem u Nadbiskupijskom sjemeništu „Petar Barbarić“ u Travniku. Potom sam zamolio svojeg nadbiskupa, kardinala Vinka Puljića, da mi dopusti da neko vrijeme boravim u Nadbiskupiji Lima, u Peruu, kao svećenik misionar fidei donum. Radostan što mogu ići u misije, prije samog polaska, pripremao sam se za poslanje ustrajnom molitvom.
 
Od 2015. djelujete kao misionar u velikoj Nadbiskupiji Lima. Što vas je ondje dočekalo?
 
Naše su obaveze redoviti pastoral i pastoral onih koji su najpotrebitiji u nadbiskupiji, ali i u cijeloj državi. Gdje god možemo, pomažemo. Peru je velika zemlja, 28 puta veća od Hrvatske, s 32 milijuna stanovnika, u kojoj djeluje samo 3000 svećenika. Gotovo je nemoguće doći do svakog čovjeka i pružiti svakomu ruku ili riječ utjehe. Zato trebamo moliti za nova svećenička zvanja, jer je potrebno novih radnika na njivi Gospodnjoj da bi izvršili naše poslanje – naviještati radosnu vijest i biti blizu onima koji su potrebiti naše pomoći.
 
Više od 30 godina u Peruu djeluje misionar mons. Drago Balvanović.
 
Hvala dragomu Bogu da, kada dođete na neko novo područje djelovanja, ne samo u misijama, nego i u našim krajevima, imate pomoć i dobar savjet od nekoga tko ondje već djeluje. Zahvaljujem Bogu da imam tu prigodu i čast živjeti s mons. Balvanovićem, koji svakim danom, svojim primjerom i savjetom, pokazuje kako i što trebam činiti. Surađujemo veoma dobro, kao dva brata, te svaki dan iznova novim snagama pokušavamo učiniti dobro i naviještati radosnu vijest, riječima i djelom.
 
Hrvatsko iseljeništvo
 
Vas ste dvojica zaduženi i za Hrvate koji žive u Peruu?
 
Naših iseljenika u Peruu nema toliko koliko ih ima, npr., u Argentini i Čileu ili nekim drugim zemljama Južne Amerike, no svi oni, čak iako mnogi ni ne govore hrvatski, vole domovinu svojih starih i nastoje sačuvati njihovu tradiciju. Budući da je danas znatno lakše putovati, naša je uloga da mladima iz ovih naših krajeva, posredstvom institucija Republike Hrvatske, pomognemo da posjete domovinu. Možda jednog dana i ostanu živjeti na djedovini.
Svake nedjelje slavimo svetu misu na hrvatskom jeziku, ali propovijedajmo na španjolskome, zbog onih koji više ne znaju hrvatski. Osim mise, pratimo ih već od rođenja, dijeljenjem sakramenata, pa sve do ispraćaja na posljednji počinak. Pokušavamo im biti blizu. Neki od naših iseljenika, nasreću, pronašli su bolji svijet, ali postoje i oni koji se u tome novom svijetu nisu snašli, te im pokušavamo biti blizu i pomoći im, kako duhovno tako i materijalno. Kao primjer naveo bih da pokušavamo tražiti stipendije za sve koji imaju hrvatske korijene da bi studirali hrvatski jezik u domovini. To je jedan od većih projekata, u kojem surađujemo s Ravnateljstvom dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu i institucijama Republike Hrvatske.
 
U gradu Limi postoji mnoštvo duhovnih, ali i materijalnih potreba.
 
Grad Lima je velik grad, koji sa susjednim lučkim gradom Callaom, tvori jedinstvenu cjelinu od oko 10 milijuna ljudi. Peru, u ne tako davnoj prošlosti, je doživio jednu strašnu stvarnost, gdje su grupe ljudi ubijale i raseljavale stanovništvo. Tad se veliki broj stanovnika iz provincije doselio u gradove, i svi nisu mogli dobiti adekvatan smještaj, te su nastala tzv. mlada sela, u kojima mnogi nemaju osnovne uvjete za život. Crkva, po svojim svećenicima, redovnicima i redovnicama, u župama i katoličkim ustanovama, pokušava im biti blizu, pokušava im biti utjeha ali im u isto vrijeme pomaže i materijalno. I mi misionari smo u službi tim ljudima i pomažemo im duhovno i materijalno.
 
Papa Franjo u siječnju 2018. posjetio je Peru. Kako je doživljen njegov posjet?
 
Od 18. do 21. siječnja 2018. papa Franjo posjetio je Peru i taj susret bio je poticaj cijelomu Božjem narodu, našim biskupima, svećenicima, redovnicima, ali i političarima i svima koji nisu kršćani, da intenzivnije nastavimo živjeti evanđelje i vrijednosti za opće dobro zemlje. Papa nam je posebno naglasio brigu za mlade i za obitelji.
 
Crkva se brine o čovjeku
 
Koliko je materijalna pomoć potrebna Južnoj Americi?
 
Svakako je vrlo važno primijetiti da na onom području gdje država ne preuzima brigu za narod, bilo da se radi o školstvu ili zdravstvu, Crkva osniva odgojne ustanove i ambulante, i na takav način olakšava život ljudima.
U Južnoj Americi narodi trebaju pomoć i Crkva je svima njima u službi, po svojim molitvama ali i materijalnim darovima, najprije naša mjesna Crkva, ali i Crkva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
 
Tko je za vas misionar i kakav bi on trebao biti?
 
Po krštenju smo svi mi misionari ako svakog dana, u svakom trenutku, na svakom mjestu svojim primjerom, djelima i riječima, svjedočimo da je Isus Krist svjetlo svijeta. No u Crkvi postoje i posebni službenici koja ona šalje diljem svijeta, da u njezino ime ispune određene pastoralne zadaće, osobito kada postoji problem nedostatka domaćih duhovnih zvanja. Misionari se trude svakog dana iznova, riječima i djelima, svjedočiti raspetoga i uskrslog Krista, i svakomu čovjeku biti poruka nade i utjehe.
 
Koja je vaša poruka za naše čitatelje?
 
Pozivam sve njih na molitvu za svećenike, redovnike i redovnice, za nas misionare, ali i za narode među kojima živimo, da nas Gospodin uvijek blagoslivlja i čuva. Zahvaljujem svima na svemu što čine za nas, i neka Gospodin svakomu uzvrati stostruko!
 
Razgovarala Ines Sosa Meštrović
 



Povratak