Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Ruanda - Misionari ne umiru  

Objavljeno | 1.12.2018.

Piše don Danko Litrić

Možda vam to čudno zvuči, ali to je istina. To vam piše jedan misionar iz svojega dugogodišnjeg iskustva. Da, čudno to zvuči, posebno kad se zna da je svake godine ubijeno mnogo misionara. Osim toga toliki umiru od tropskih bolesti još u ranoj dobi. U mojoj Ruandi 1998. ubili su fra Vjeku Čurića. U susjednoj zemlji Burundiju ubijena je naša misionarka sestra Lukrecija Mamić. I sâm sam više puta gledao smrti u oči. Ali usprkos tim činjenicama ja ponavljam da misionari ne umiru!
 

Ima puno primjera za to u povijesti Crkve, od prvih dana sve do dana današnjega. Uzet ću jedan iz početaka Crkve velikog misionara pogana sv. Pavla. Istina, njemu je u središtu Rimskog Carstva, u Rimu, odsječena glava. Ali po tome što je propovijedao po svim tada poznatim zemljama velika Rimskog Carstva i po onome što nam je ostavio u svojim poslanicama – on nastavlja živjeti sve do naših dana. Sv. Pavao je živ!
U naše dane velika misionarka sv. Majka Terezija, koja je umrla 1997., nastavlja živjeti po djelima ljubavi svojih sestara u cijelom svijetu. Samo da vidite što sve njezine misionarke ljubavi čine u našoj Ruandi za napuštenu djecu, za duševne i tjelesne bolesnike, za stare i bolesne. Među njima je i naše siroče Gapusi (Mačak) iz Gatenge, koji je pao s drveta i slomio kralježnicu, pa ostao vječit bogalj, ali je veoma sretan kod misionarki ljubavi! Da, da – Majka Terezija nije umrla, ona živi u tisućama svojih sestara širom svijeta!
Djelo naših redovnica služavki Maloga Isusa, koje su samo šest godina bile ovdje u Ruandi i morale su ju silom napustiti kad je započeo rat, nastavlja se u mnogim srcima njihove misije Rutonde, koja je prošle godine postala župa.
I na kraju bih vam mogao posvjedočiti primjerima iz svojega misionarskog života. Kao što je napisao Sv. Pavao: „ako treba i ja ću se hvaliti“. To nije „hvala“ meni, nego hvala dobromu i milosrdnomu Isusu, koji me je, iako nevrijedna, pozvao da budem njegov misionar. To je hvala mojim prijateljima i dobrotvorima iz domovine i širom svijeta, koji se mole za me, žrtvuju i darovima pomažu! Trideset i sedam godina misijskog djelovanja! Starim, svake godine sve sam slabiji, ali ono što sam s pomoću Božjom i s dobrotom mnogih dobrotvora započeo sve više živi, raste i umnaža se.
Toliko ima toga, a ne želim biti predug, jer znam da onda to ljudi ne čitaju. Nisam vodio statistiku svojega misionarskog djelovanja, pa to ne će biti točno u brojkama. Navest ću samo neke kratke istine koje potvrđuju moju tvrdnju u naslovu.
Naviještanje radosne vijesti ispod stabala, u dvoranama i crkvama – mnoštvu naroda, koje pozorno sluša i upija svaku riječ i mijenja svoj život.
Koliko tisuća krštenja odraslih mladića, djevojaka, muževa, žena i djece u trima velikim župama gdje sam bio župnik! Godišnje je bilo od tisuću do dvije tisuće krštenja. Mnogi od njih su postali svećenici i časne sestre, katehisti i voditelji kršćanskih zajednica.
Koliko djece i mladih smo školovali, na tisuće tisuća. To su sada majstori svih mogućih zanata, učitelji, liječnici… Često dobivam pisma ili telefonske pozive u kojima mi mnogi zahvaljuju što sam im pomogao, pišu da su sada dobro, da imaju svoj stan ili kućicu, da sretno žive sa svojom obitelji – neki su se i obogatili pa pomažu druge.
Uz pomoć dobrotvora sagradio sam nekoliko osnovnih škola, dvije zanatske škole, jednu bolnicu, nekoliko lijepih velikih crkava. Ondje se sada na tisuće djece i mladih sprema za život, u bolnici se mnogi bolesnici liječe i ozdravljaju, u crkvama se hrane Božjom riječi i posvećuju po svetim sakramentima.
Naprimjer, u mojoj zajednici, u kojoj nas je šestorica braće, uza starog misionara Belgijanca i mene tri su svećenika i jedan bogoslov koji su svi bili moji učenici; ja sam ih primio i vodio u salezijanskom i svećeničkom zvanju. Oni sada nastavljaju ono što smo mi stari započeli: propovijedaju radosnu vijest na svojem jeziku, u svojoj kulturi i duhu, vode ljude u nasljedovanju Isusa Krista, bilo u crkvi koju sam sagradio bilo u školi koju su sagradili stari misionari. Sve ide dalje, dograđuje se i usavršava… Tako isto i na drugim mjestima gdje sam kao misionar djelovao. Misionari, kao i svi ljudi ove zemlje, prolaze, ali i dalje ostaju u svojim djelima – žive u mnogim ljudima Afrike, Azije, Oceanije.
Hvala vam na svemu i sretan Božić svima!
 


Povratak