vatikan.va hbk.hr PMD

Rusija–Hoće li Matej progovoriti?  

Objavljeno | 22.1.2018.

Piše s. M. Augustina Mesarić
 
Dragi prijatelji misija!
Rado bih s vama podijelila naše susrete i događaje, jer upravo u njima prepoznajemo dodir Božjeg milosrđa u naše vrijeme u srca ljudi s kojima živimo.
Ovih je dana osmogodišnji dječak Matej postavio pred nas novi zadatak. Sjećam se vjenčanja njegovih roditelja: sve siromašno, skromno, u tišini. Vjenčali su se iz međusobne ljubavi i ljubavi prema Bogu, da ne žive u grijehu. Njihova svadbena večera bila je jednaka nedjeljnoj večeri klasične obitelji. Sjećam se radosti kad se rodio dječak i s kakvim je ponosom njegov otac rekao da će se zvati Matej. Krstio se u našoj kapeli. Brzo poslije krštenja oni su se preselili u skromnu kućicu u selu udaljenu 30 km od grada. Taj novi dom baka je poklonila Mateju.

Po mogućnosti, roditelji su s Matejem dolazili k nama, sudjelovali su u susretima obitelji i drugim župnim aktivnostima. Kad je Matej imao tri godine, postalo je sve jasnije da on ne može govoriti. Siromašni roditelji sve sile i vrijeme ulagali su u liječenje, poliklinike, terapije... Zbog tog su sve manje dolazili u župu.
Jednom smo ih posjetili kad je Mateju bilo otprilike pet godina, a on nas se tako bojao da je od njegova plača i histerije bilo nemoguće razgovarati s mamom. Poslije nismo zalazili k njima, da ga ne uznemirujemo.
Uoči blagdana sv. Nikole s. Mirjam je nazvala mamu i pitala kako je Matej. Pozvali smo ga na blagdan. Budući da oni nisu imali prijevoz, dva dana kasnije odlučile smo same ponovno ih posjetiti. Kupile smo za Mateja mali sintesajzer s mikrofonom. Mislile smo da će ga možda mikrofon poticati na govor.
Kad nas je vidio, skočio je od veselja i zagrlio nas. Sad je to velik osmogodišnji dječak. Nažalost, još uvijek bez riječi. Velike crne oči, osmijeh od uha do uha, skakuće, vrti se od radosti. Odmah je shvatio da je poklon za njega. Zajedno smo ga otvorili i započeo je koncert.
Matej ima dobar glazbeni sluh, ali osim nekoliko nejasnih zvukova, ne može govoriti. On se trudi, stoji pred ogledalom, otvara usta, miče jezikom, napinje mali trbuh, maše rukama, oponaša logopeda – ali rezultata nema.
Mama priča da je primijetila mali napredak poslije jedne vježbe, koja je veoma skupa, i oni su mogli platiti samo 10 vježbi te zasada nisu u mogućnosti s Matejem nastaviti takvo liječenje. On ne ide u školu jer ga ni jedna škola neće primiti. Dodijeljen mu je učitelj za individualni rad, koji je s njim u pola godine radio samo jedan jedini sat.
Toj obitelji potrebna je naša pomoć sada, ne sutra, ne sljedeće godine, nego sada, jer inače za Mateja može biti kasno. Mi smo ga odlučile za prve školske praznike uzeti k sebi, s drugom školskom djecom. To će biti prvi tjedan poslije Nove godine. Uložit ćemo maksimalni trud da ga naučimo čitati i pisati. Usto preporučujemo Mateja darežljivosti dobrih ljudi, da mu se omogući liječenje. Te svoje namjere, dragi prijatelji, povjeravamo vašim molitvama.

Rusija-Hoce-li-Matej-progovoriti-01.jpg
 
Dolazak sv. Nikole
Obično s godinama mi starimo, no naša župa s godinama postaje sve mlađa. Ne, ja se ne šalim – svake godine župa se pomlađuje novorođenim i krštenim mališanima. Zbog toga kod nas „sv. Nikola“ ima puno posla. Ove godine na popisu je bilo 45 djece. Već 3. prosinca dobri sv. Nikola, zaštitnik putnika, došao je u našu župu. Sv. misa je u 11 sati, ali u 10,30 u kapeli je već bilo vrlo živo. Djeca su dolazila sa svojim roditeljima, bakama, djedovima. Svečano odjeveni, svi su se neobično lijepo ponašali. Ponekad su se samo čuli tihi ukori mama ili baka.
Dodali smo pomoćne klupe i stolce, no to nije pomoglo. Bilo je tata i djedova koji su stajali na ulaznim vratima. Kad je tako mnogo djece na sv. misi, onda kapelom lete loptice, autići, plaču lutkice i šušte papirići od bombona, no danas toga svega nije bilo. Naši mališani, uglavnom svi predškolci, danas su znali kako se treba ponašati u crkvi.
I konačno, pjeva se zadnja pjesma, još samo oglasi, a na pokrajnjim vratima već viri crveni plašt velikog svetca. Kakav muk i tišina. Sva su djeca prije dobila pitanja na koja su morala naučiti odgovore. Naprimjer: „Gdje je živio sv. Nikola? Tko je on bio, liječnik, mehaničar, vozač ili biskup? Na kojem prijevoznom sredstvu je Isus zaspao?“ Zadivili su nas dječaci, dva brata, David i Samon, koji su danas prvi put došli u našu kapelu, a znali su gotovo sve odgovore.
I kad se „Sv. Nikola“ sagnuo k velikoj košari s darovima i počeo čitati imena, noge koje su se dotada nervozno njihale pod klupama sad su bile na startu, a lica zažarena. Ispruženim rukama dotrčali bi, uzeli svoj poklon, i ponosno nestali u maminu naručju.
Prošlih godina po primitku darova kotrljale su se kapelom mandarine, padale igračke; ovaj put svi su naučili da se pokloni otvaraju kod kuće. O moji mališani, kako ste vi hrabro izdržali svoju kušnju!
Dragi prijatelji, mislim da ste i sami u tom događaju osjetili plod misijskog rada Crkve i plod svojih molitava za one koji se trude u navještaju evanđelja. Hvala vam za svaki poklon i svaku minutu molitve.
 
Srca za božićno drvce
Advent je veoma bogato vrijeme i daje nam mogućnost da baš svi učinimo nešto lijepo za Boga. Naši vjernici već su se navikli na to blagoslovljeno vrijeme i puni su elana u župnim aktivnostima. Ove godine jedna mlada gospođa na radnom mjestu je vidjela da se bacaju komadi lijepih bijelih tkanina. Ona ih je pokupila i sačuvala do rujna. Tad je predložila da iz njih napravimo ukrase za božićno drvo u kapeli. Normalno da smo ideju prihvatili. Neke žene će šivati, a oni stariji, kojima su već prsti iskrivljeni od artritisa i boli, oni će imati malu terapiju i napuniti sašivena srca. Tako su nastali jastučići u obliku srca s crvenim rubom. Mlade mame, dok čekaju djecu koja su na vjeronauku u subotu, na srca su napisale imena svih župljana. Tako će za rođendan Isusa biti bogato ukrašena kapela, možda ne brojem, ali svakako darom i ljubavlju koje je svatko u to ugradio!
Dragi prijatelji, svima vam želimo milosne i radosne dane Božića! Želimo da vam srca kucaju od radosti zato što ste vi sami upoznali Isusa i što ga ljubite. Te da vam srca kucaju još radosnije zato što možete sudjelovati u navještaju Isusove radosne vijesti.
Zahvalne sestre karmelićanke BSI iz Taganroga
 


Povratak