Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Rusija-Oltar donio veliku radost  

Objavljeno | 8.3.2016.

Pišu s. M. Augustina, s. Marija Bernardina i s. Mirjam, karmelićanke BSI
 
Dragi prijatelji misija!
Ova zima je bila puna zanimljivih događaja koje bismo htjele podijeliti s vama. Prvo hvala svima koji su nam čestitali Božić. Otkako se koristimo internetom, naš poštanski sandučić služi samo za račune komunalnih usluga i zbog toga ga ne otvaramo sa znatiželjom, nego sa stanovitom nelagodom. Poslije Nove godine taj sandučić nas je ipak ugodno iznenadio lijepim hrvatskim božićnim čestitkama. Zato veliko hvala svima koji su nam poslali poštu.
Protekli Božić prvi put smo slavili u novoj kapeli. Ukrasa je bilo malo, ali radosti mnogo. Poslije Božića mislile smo se malo odmoriti, ali je Gospodin isplanirao drugačije. Zbog snijega i poledice naši su nam se bolesnici s velikim povjerenjem obraćali za pomoć u prijevozu. Znaju oni da je naš prijevoz jeftiniji od taksija, a k tomu vjeruju da su anđeli čuvari bolje angažirani ako je svećenik ili sestra za volanom. Nismo mogli odbiti činiti te prijevozne usluge, kao što nismo mogle ni odbiti djecu iz Azova da barem dva dana svojih novogodišnjih praznika provedu kod nas.

Djevojčice nas pozvale na vjeronauk
Rusija-Oltar-donio-veliku-radost-lek-02.jpgIz župe u gradu Šahtiju već tri mjeseca zovu nas djevojčice koje su prošle godine primile prvu pričest. Poslije prve ispovijedi one nisu imale nikoga tko bi im pomogao ponovno se pripremiti za ispovijed. To je tako kada se djeca sama bore za svoju vjeru i nemaju podrške u obitelji. Zovu nas da dođemo k njima, da još jednom bude vjeronauk. Odabrali smo jednu subotu. Već u 11 sati djevojčice su nas čekale u maloj katehetskoj sobi uza župnu kapelu. Bile su pune pitanja o svojim malim i "strašnim" grijesima, o molitvama, o dobrim djelima, o raznim pitanjima vjere, koje im postavljaju prijateljice iz razreda… Činilo se da pitanjima nema kraja. I dok je s. Mirjam odgovarala na njihova pitanja, s. Augustina je koristila vrijeme za pripremu kateheze za djecu u Azovu, a s. Marija Bernardina u tihoj molitvi u kapeli Gospe Fatimske sve je naše poslove i planove stavljala pred Božje prijestolje.
Potkraj siječnja u Taganrogu, Jejsku i Azovu započeli smo zajednički proučavati Papinu bulu Lice milosrđa. Iznenadila sam se veliku interesu ljudi, a posebno djece. Svima nam je poznat logo, čini se jednostavan i jasan. No nevjerojatno koliko su zanimljivih detalja tamo našla djeca: Dobri Pastir, vrlo poslovan i zauzet pomoćnik čovjeka, stradala ovca, stradali putnik, stari Adam kojega Krist iznosi iz tame, križ, tama-svjetlo... Ukratko, iz tih simbola djeca su ponovila veliki dio svojega katehetskog gradiva.
 
Svjedočanstvo o Božjemu milosrđu u svomu životu
Papa nas poziva da budemo svjedoci Božjega milosrđa. Već nekoliko nedjelja naši vjernici u Taganrogu daju kratko svjedočanstvo o Božjemu milosrđu u svomu životu. Svi se rado odazivaju kad ih za to zamolimo, a ostali slušaju s velikim zanimanjem. Tako je Nikolaj istaknuo da je nakon ostvarenja svih svojih obiteljskih i profesionalnih snova ipak osjetio jedan nedostatak, osjetio je potrebu za Božjim milosrđem i počeo tražiti Katoličku Crkvu, da bi se mogao ispovijediti i pričestiti. Osamdesetogodišnja Cecilija je govorila o proživljenoj radosti zbog obnovljene liturgije poslije Drugoga vatikanskog sabora, kad se sveta misa počela slaviti na narodnom jeziku te je i ona mogla razumijeti molitve. Također se spomenula djela milosrđa svoje majke, koja je na blagdane pekla uštipke da bi ih podijelila siromasima.
 
Molitva za jedinstvo kršćana
Molitva za jedinstvo kršćana također je bila posebna. Iako nismo očekivali veliki odaziv, ipak smo pozvali vjernike drugih konfesija. Željeli smo bar našim vjernicima svratiti pozor na tu veliku potrebu. No prije večernje planirane molitve bilo je tako loše vrijeme da je nama samima bilo teško otići u crkvu: snijeg, vjetar, hladnoća, vlažnost. Molitva se ipak održala, premda nas nije bilo puno, a s nama je bio i jedan pravoslavni vjernik. On je duboko doživio tu molitvu i suret, veoma se radovao i poslije molitve posvjedočio da je to za njega veliki blagdan.
Nedavno je u našu crkvu stigao i kamen za oltar. Bila je opća radost! Ljudi su ga montirali s velikom ljubavlju. Dugo smo čekali taj trenutak. Preporučujemo u molitve naše vjernike, da nikad ne prestanemo cijeniti taj veliki Božji dar – njegov oltar, njegovu žrtvu, njegovu prisutnost, njegovo milosrđe.
 


Povratak