Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Tanzanija–Evangelizacija Masaja  

Objavljeno | 1.12.2014.

Dragi prijatelji misija!
Prvi put vam se javljam iz Župe Nainokanoka, koja se nalazi u istočnom dijelu Parka prirode Ngorongoro. Župa je osnovana 1. studenoga 2013. i stavljena pod zaštitu  Blažene Djevice od Milosrđa. Imenovan sam prvim župnikom te nomoimenovane župe koja pripada nadbiskupiji Arusha.

Župa s devet filijala
Na području Župe živi oko 30 000 Masaja, što je najveća populacija Masaja po kvadratnom kilometru u Tanzaniji. Župa ima oko 3000 katolika, uz koje živi oko 1000 pripadnika drugih kršćanskih denominacija. Ostalih 26 000 pripadnici su tradicionalne religije. Od 3000 katolika 1500 redovito prakticira vjeru, dok ostali prakticiraju povremeno.
Uza središnje selo Nainokanoku, što je središte župe, stavljeno mi je na brigu više sela i filijala: 1. Irkeepusi, 2. Olchanemelock, 3. Alelilai, 4. Sendui, 5. Bulati, 6. Kapenjiro i 7. Naiyobi. Osim tih filijala imamo i Srednju školu Nainokanoka i Sopa Lodge, tako da sveukupno ima devet filijala.
Veliku nam pomoć pružaju vjeroučitelji - katekisti, koji su završili dvogodišnji katehetski tečaj.
Od početka evangelizacije, u ranim 70-im godinama prošlog stoljeća, pa sve dosada, evangelizacija se provodila po bomama, obiteljskim kućama. Sada se želimo usmjeriti na evangelizaciju u školi, pružanje medicinske pomoći i razne susrete za laike.
 
Trenutne aktivnosti u Župi
Tanzanija-Evangelizacija-Maasaia-01-(1).JPGa) Pouka katekumena za krštenje – trenutno više od 300 ljudi pohađa pripravu za krštenje.
b) Katehizacija djece u osnovnoj i srednjoj školi – na području novoosnovane župe nalazi se osam osnovnih škola, s oko 4000 učenika, i jedna srednju škola, koja je započela s radom prije tri godine i sada ima oko 600 učenika.
c) Obilazak boma i bolesnika.
d) Slušanje problema župljana i ako je moguće, rješavanje istih.
e) Rad s mladima.
f) Školovanje djevojaka koje nisu uspjele završiti srednju školu – trenutno školujemo 14 djevojaka koje nisu mogle pohađati ili nisu uspjele završiti srednju školu, pa smo ih poslali u strukovnu školu, gdje uče za krojačice ili kuharice.
 
Uređenje misijske kuće
Prije nego je Župa osnovana, područje Župe pripadalo je Župi Ngorongoro. Ondje sam djelovao tri godine kao kapelan i brinuo se za dio koji je sada Župa Nainokanoka. Na dan kad je Župa osnovana, u samom selu Nainokanoka bila je stara kuća od nekih 80 m2. Pola kuće bilo je namijenjeno čuvaru i njegovoj obitelji, a pola je bilo za svećenika. Tako da je oko 40 m2 bio prostor za spavaću sobu, kuhinja, dnevni boravak i ured. U kući nije bilo vode ni struje. U protekloj godini smo uspjeli tu kuću preurediti i dodati nove prostorije. Sad imamo tri spavaće sobe s kupaonicom te veliku prostoriju koja je dnevni boravak i kuhinja. Uveli smo vodu u kuću, ali još nemamo struju. Trenutno koristimo petrolejke za rasvjetu i kuhanje. Župljani pomažu koliko mogu, ali to je vrlo malo, pošto je u području Parka prirode Ngorongoro zabranjena poljoprivreda, pa čak i najmanji vrt. Pošto struja iz državne mreže nikad ne će doći u Nainokanoku, jedina opcija nam je solarna energija. Već smo doveli električara koji je pregledao cijelu kuću i popisao što sve treba i dao nam ponudu koja iznosi 4500 eura, što je za nas zasad nedostižno. Ali Bog će već nešto providjeti.
 
Poteškoće s tradicijom
Tanzanija-Evangelizacija-Maasaia-03.JPGDosad sam bio sam u Župi, ali poglavari Družbe Duha Svetoga, čiji sam član, imenovali su kapelana, koji je trenutno na tečaju masajskog jezika i pridružit će mi se polovicom siječnja.
Otkad je Župa osnovana, uveli smo i svakodnevne svete mise i klanjanje svakog četvrtka poslijepodne, ali dosad nismo imali ni jedno, jer nemamo pokaznicu, ni kadionicu.
Velik problem u evangelizaciji je jaka masajska tradicija. Trudim se koliko je god moguće tu tradiciju ugraditi u evangelizaciju i učiniti ju dijelom katoličke tradicije. No neke dijelove te tradicije je vrlo teško ugraditi u katoličku tradiciju.
Jedan običaj protiv kojeg se borim je i dogovorena udaja. Naime, uobičajeno je da prije nego je dijete rođeno muškarac dođe k roditeljima i daje im prsten, tako da ako se rodi djevojčica, ona je njegova žena ili žena njegova sina. Pošto je udaja dogovorena, roditelji daju malo pažnje školovanju djevojčica. Ako djevojčicu i pošalju u osnovnu školu, vrlo su male mogućnosti da će se moći upisati u srednju školu, pošto za upis moraju proći državni prijamni ispit, a prosjek prolaznosti je 8%. Ako se i upišu u srednju školu, mnoge djevojčice ne uspijevaju završiti drugi razred, a nakon toga ih udaju. Nadam se promijeni uz Božju pomoć.
Toliko zasad iz misije u Nainokanoki. Svima želim Sretan Božić i Novu 2015. godinu.
 
O. Tomislav Mesić, CSSp
 


Povratak