Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Tanzanija–Kako je to slaviti svetu misu u Tanzaniji?  

Objavljeno | 7.4.2017.

Piše don Ante Batarelo
 
Sveta misa u Tanzaniji veliko je slavlje. Tomu uvelike pridonosi afrička kultura, koja je sama po sebi vrlo živopisna, puna veselja i optimizma. Puno se pjeva i pleše u svim prigodama, pa tako i na slavlju svete mise. Gosti izdaleka, koji prvi put prisustvuju svetim misama u Tanzaniji, oduševe se s koliko radosti se slavi sveta misa.

Prvo što se može primijetiti pri ulazu u crkvu jest šarolikost boja. Od odjeće lokalnih ljudi i raznih ukrasa kojima se ukrašavaju, poput rubaca, nakita i raznih tkanina kojima se prekrivaju, pa sve do oltara, koji je pomno ukrašen. Sve je vrlo šareno, svatko u svojim bojama, sa svim vrstama uzoraka i tkanina. Ne bi se nikada reklo da se nalazite u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, s obzirom da svi obuku ono najbolje što imaju i pomno se urede, a žene nose čak i perike i umetke za kosu, koji su ovdje vrlo traženi.
Ono što se također primijeti odmah na ulazu u crkvu jest raspored sjedenja – žene sjede u sredini na lijevoj strani, muškarci u sredini na desnoj strani, odvojeni od žena, djeca sjede sa strane, također podijeljena na mušku i žensku.
 
Tanzanija-Kako-je-to-slaviti-misu-05.jpgPjevanje i ples
Još jedna od specifičnosti, koja vas na početku pomalo i šokira, jest kašnjenje, ovdje uobičajeno. Ali to kašnjenje znači i dolazak u crkvu i pred sam kraj mise! Ako ste na početku sjedili komotno u svojoj klupi, to ne znači da ćete tako sjediti do kraja. Naime postoje „redari“, koji su članovi bazičnih katoličkih zajednica. Njihov zadatak jest raspoređivati župljane kako ulaze u crkvu. Tako da, ako je na početku mise u klupi sjedilo osmero ljudi, na kraju mise ih bude i 12! Također, kako pristižu odrasli župljani, tako i djeca ostaju bez svojeg mjesta za sjedenje jer ih redari rasporede da sjede na podu. No njima je to prigoda za igru i odmor, pa ćete ih vidjeti kako leže po podu, izuveni, naslonjeni jedni na druge, pričaju i igraju se potiho, dok ih redari ne vide i opomenu.
Ulazak svećenika u crkvu prati povorka djece plesača, koji su obučeni u žuto-bijele odore. Djeca imaju svoju koreografiju, kojom prate svaku pjesmu i uvježbani su tako da svi usklađeno plešu kao jedan. Zatim započinje ulazna pjesma. Župni zborovi u Tanzaniji zaista su veličanstveni. Talent za pjevanje koji ovdašnji stanovnici imaju zadivljujući je. Nije im potreban razglas ni mikrofon. Imaju snažne glasove i mnogo je članova zbora, više od trideset. Pjevaju čak i četveroglasno, naizmjence muški i ženski članovi. Kao i djeca plesači, zboraši također plešu dok pjevaju i imaju svoje odore, crno-bijele. Svi oni pridonose tomu da sv. misa ovdje bude zaista velika svečanost.
 
Tanzanija-Kako-je-to-slaviti-misu-01.jpgPrinos darova i milostinje
Ono što također pridonosi specifičnosti sv. mise u afričkim zemljama jest i to da se za vrijeme većeg dijela sv. mise klečeći pjevaju molitve. Tako se molitva vjernika, molitva vjerovanja i mnoge druge mole pjevajući i klečeći, umjesto sjedeći ili stojeći.
Još jedna specifičnost jest prinos darova i milostinje. Naime milostinja se ne sakuplja, nego svi izlaze iz klupa prema rasporedu, jedan iza drugoga izlazeći na jednu stranu, a vraćajući se na drugu, da bi se izbjeglo stvaranje gužve, te prilaze oltaru i stavljaju milostinju u košare, posebno muškarci, posebno žene, posebno djeca. Rijetki su oni koji ostanu u klupama i ne daju milostinju, jer je to za njih sramota, pa se svi potrude dati i ono malo što imaju. To je samo jedan od primjera nesebičnosti ovdašnjeg stanovništva. Imaju tako malo, ali uvijek su spremni podijeliti i to malo.
No ovdje je misa često i žrtva. S obzirom na to da na nedjeljnoj misi u župi Mbarali bude i više od tisuću vjernika, cijela misa potraje najmanje dva sata. Jednom prigodom je mladi svećenik koji je bio poslan na studij u Europu nakon svojeg povratka u Tanzaniju spomenuo tijekom propovijedi da misa u Europi traje manje od sat vremena, a svi prisutni vjernici su se čudili i negodovali jer da je to prekratko!
Strpljivi, opušteni i veseli kao i uvijek, Afrikanci će s velikim veseljem proslaviti svaku svetu misu, trajala ona jedan sat ili čak četiri. I hvala Bogu na tome, neka im daje snagu i vjeru i dalje da se nose sa svim poteškoćama koje život nosi i da mu radosno zahvaljuju za sve ono dobro što nam daje.
 
Veliki pozdrav i blagoslov svima iz župe Mbarali u Tanzaniji!


Povratak