Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Tanzanija–Misija Svetog Križa Kisongo  

Objavljeno | 3.5.2016.

Pišu don Velimir Tomić i don Bernard Marijanović
 
Kad smo službeno proglasili Župu Svetog križa u Kisongu, na svetkovinu Uzvišenja Svetog križa, 14. rujna 2014. godine, ovdje u Nadbiskupiji Aruša, u Tanzaniji, činilo se u tom trenutku da je dosta posla učinjeno.

Početak u "pustu" kraju
Od samoga početka preuzimanja crkvice u selu Meseiyeki, gdje se već godinama okupljala kršćanska zajednica, kao svojevrsna filijala Župe Burka, koju vode svećenici redovnici iz Indije; nakon godinu i pol dana stanovanja u "pustu" kraju, na jednom teško pristupačnu brdu iznad Kisonga, bez struje, vode i susjeda (slika 1); od odustajanja od prvotnog nauma odabira mjesta za osnivanje misije; od neizvjesnosti svake vrste glede budućnosti naumljene župe – sve do konačne usuglašene odluke nas dvojice svećenika, svećenika iz Župe Burka te mjesnog nadbiskupa Josafata Lebulua i uprave Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, u koordinaciji vodstva Papinskih misijskih djela za Bosnu i Hercegovinu, da se započne u selu Kambi ya Maziwa s gradnjom nove Misije Kisongo.
Ipak, pogled nas dvojice hrvatskih svećenika iz Hercegovine, zajedno s našim novim župljanima, bio je usmjeren naprijed. Zapravo, posao je tek slijedio. Osim onoga prvotnoga, pastoralnog posla u župi, bile su i mnoge druge potrebe: dokupnja zemljišta, jer postojeće crkveno zemljište nije bilo dovoljno, privremeni kontejnerski smještaj za nas misionare, župna kuća, popratne potrebite prostorije, struja, voda, uređenje okoliša, nova župna crkva, dječji vrtić...
 
Zajednica vjernika rasla je iz nedjelje u nedjelju
Tanzanija-Misija-Sveti-Kriz-Kisongo-04.JPGPrva "brazda" na odabranoj lokaciji, zapravo ledini, povučena je 21. kolovoza 2013. godine, ravnanjem zemljišta za postavljanje kontejnerskog smještaja. (Slika 2.)
Za Božić iste godine bili smo spremni trajno zamijeniti svoje boravište na brdu tim novim u Kambi ya Maziwi, na našoj odabranoj lokaciji za novu misiju. Bogu hvala, tako je i bilo. (Slika 3.)
Od toga trenutka sve je nekako krenulo svojim putom. Bilo je lakše raditi, kako s vjernicima, tako i započete projekte, jer smo bili tu, na licu mjesta. Zajednica vjernika je rasla takoreći iz nedjelje u nedjelju. (Slika 4.) U promjeru od nekoliko stotina metara uokrug nalaze se nekoliko osnovnih i srednjih škola. Na području župe u srednju i osnovnu školu ide oko 5000 djece. Također do prije koji mjesec i jedan fakultet, koji su vodile časne sestre iz Indije, a pohađalo je oko 1500 studenata, iz svih krajeva Tanzanije. Brojni su studenti dolazili u našu crkvu nedjeljom, a bili su oformili i zbor mladih, koji je izvrsno funkcionirao. Nažalost, zbog nekih nepravilnosti, fakultet je trenutno zatvoren. U našoj je blizini i najveća tvornica mreža protiv komaraca u ovom dijelu Afrike, u kojoj je uposleno nekoliko tisuća radnika, od kojih su jedan dio katolici, koji dolaze k nama na svetu misu.
 
Kateheze i priprema za sakramente
Na našem području ima priličan broj muslimana, protestanata te nešto pripadnika tradicionalne religije, ponajviše u plemenu Masaji. Katolika ovdje zapravo ima najmanje od svih drugih, između ostaloga i zato što u blizini nije bilo prigode za življenje vjere u crkvi i župi. Sad se to promijenilo, Bogu hvala. U ove tri godine krstilo se približno 300 osoba, djece i odraslih. Zaposlili smo nekoliko katehista u školama i u župnoj katehezi, tako da većina onih koji to žele mogu živjeti svoju sakramentalnu vjeru. Održava se redovita župna kateheza za krizmanike i prvopričesnike, kao i za katekumene različitih uzrasta. Nastojimo pridobiti odrasle bračne parove koji žive bez crkvenoga vjenčanja da svoj brak blagoslove sakramentom ženidbe.
 
Male kršćanske zajednice
Tanzanija-Misija-Sveti-Kriz-Kisongo-05.JPGVeliku ulogu u rastu vjere u župi imaju male kršćanske zajednice. (Slika 5.) U našoj župi ih je 14. To je otprilike oko 500 obitelji, koje broje oko 1500 članova. Oni se okupljaju svakoga petka ili subote na molitvu i susret po selima. Dobro su organizirani. Upravo po njihovim strukturama i na njihovu preporuku dolaze nam pojedinci i obitelji koji žele primiti određene sakramente. Potom ih upućujemo na pouku, a po završetku pouke primaju sakrament. Mnogi ne sudjeluju u tim malim zajednicama, ali dolaze nedjeljom i blagdanima na mise. Nastojimo i druge uključiti u život župe.
Što se tiče nas dvojice svećenika, još uvijek stanujemo u kontejnerskom smještaju. (Slika 6.) Jedan na jednom kraju kontejnera, drugi na drugom. A između nas je kuhinja i nusprostorije. Hvala Bogu, nadamo se da ćemo ove godine useliti u našu novu župnu kuću, koju uglavnom gradimo sami, svojim rukama i znanjem, a uz materijalnu pomoć brojnih dobročinitelja u domovini i u svijetu. (Slika 7.)
U planu je i nova crkva nakon useljenja u župnu kuću. A nekako usporedno želimo oformiti i manji dječji vrtić, ako Bog da. Uz Božju pomoć i dobre ljude, kako ovdje u misiji, tako i one iz dalekih krajeva, ne bojimo se unatoč tomu što je do cilja još podaleko. Bogu hvala, nije predaleko...
 
 


Povratak