vatikan.va hbk.hr PMD

Tanzanija – Priča o ostvarenju redovničkog zvanja  

Objavljeno | 5.10.2017.


Piše don Dražan Klapež
 
Poštovani prijatelji i dobročinitelji misija! Hvaljen Isus i Marija! (Tumsifu Yesu Kristu!)
Nakon što je misionar Nikola Sarić zbog liječenja otišao u domovinu, ostao sam sam u misiji već više od godine, pa se nije bilo lako nositi sa svim pastoralnim i socijalnim programima misije. Hvala Bogu, sve ide po planu…
Puno je mladih pripremljeno za krštenje, pričest i krizmu. Ove godine imali smo 174 krizmanika.
Mjesni biskup iz Morogora nije mogao doći zbog bolesti, pa je krizmu u Filijali Mabani podijelio generalni vikar. Bilo je prekrasno!
 

Dolazak redovnica palotinaka
Velik događaj za našu Misiju Dakawa jest dolazak časnih sestara palotinaka, koje su prihvatile rad zajedno sa nama. Smjestili smo ih u Filijalu Magogo, u kojoj žive pretežno pripadnici masajskog plemena. Vodit će dječji vrtić, osnovnu školu, dispanzer i rodilište.
Dovršavamo gradnju škole i dispanzera. Ovih dana je u postupku registriranje škole i dispanzera, pa, ako sve bude u redu, moglo bi se sve to otvoriti i staviti u funkciju u siječnju 2018.
U izgradnji je kuća za redovnice i novakinje u Magogu. Vjerujem da će prisutnost sestara palotinaka oživjeti našu župu, osobito područje Magoga i Sokoinea, gdje pretežno žive stočarska plemena Masaji i ostali. Svećenička i redovnička zvanja će se sigurno povećati.
Hvala Bogu na donaciji koja nam je omogućila djelovati u plemenu Masaji. U ovoj župi, koju smo formirali i osnovali 2004., pripremili smo i krstili više od 250 mladih i starih Masaja, pomogli školovati mnogo djece i mladih, a u sjemeništu imamo četvoricu Masaja koji se pripremaju za svećenike. Dvije Masajke su u novicijatu, a jedna je već položila zavjete.

Tanzanija-Prica-o-ostvarenju-zvanja-02.jpg
 
Očev blagoslov kćeri Sarayo
Djevojčica Masajka Sarayo Kibasisi jedno rano jutro, prije šest godina, došla je k meni u misiju sva uzbuđena i zaplakana. Pripremali smo ju za krštenje i krstili ju godinu prije tog jutra. Završila je vrlo dobro osnovnu školu i željela je nastaviti daljnje školovanje. Dok smo ju pripremali za krštenje zajedno s drugim pripravnicima, govorila mi je da bi željela biti časna sestra. Prešao sam tada preko toga kao da to nisam niti čuo, jer dobro znam da će ju njezini roditelji i rodbina uskoro udati i za nju dobiti 12 krava. Sarayo je bila uporna u svojoj želji da bi išla u časne sestre nakon primanja krštenja, pričesti i krizme. Inzistirala je da se susretnem s njezinim roditeljima. Na svu sreću, poznavao sam njezina oca, koji je bio poglavica sela Sokoine. Bili smo prijatelji. Mlada Sarayo bila je uporna i sa svojim roditeljima. Nipošto nije htjela udaju. Jednog popodneva otišao sam u posjet k njezinim roditeljima. Našao sam oca Mzeea Kibasisija kako sjedi na tronošcu u hladovini ispod stabla, a njegovih pet žena radile su svaka svoj posao ispred svojih kućica (boma). Sarayina majka plela je masajske nakite za udaju svoje kćeri. Lijepo su me primili i počastili kiselim mlijekom. Dugo smo pričali, do kasno u noć. Znao sam, ako pridobijem oca mlade Sarayo, da sam sve uspio. Dugo sam mu objašnjavao i pričao o smislu života i vječnom životu, Engaiju (Bogu), kravama, Masajima… Napokon je pozvao svoju kćer Sarayo i svoje žene te joj preda mnom dao svoj blagoslov i dozvolio da pođe u časne sestre. Mladoj Sarayo tekle su suze radosnice! Pun emocija zahvalio sam im na svemu i noću se vratio radostan kući u misiju.
 
Želja za primanjem krštenja
Sarayo Kibasisi pošla je u časne sestre. Na pripremama je bila četiri godine. U to vrijeme je obolio njezin otac Mzee Kibasisi. Išao je u bolnicu. Liječnici mu nisu mogli pomoći. Njegovi sinovi su ga vodili k masajskim vračevima (laiboniya), koji mu također nisu uspjeli poboljšati zdravstveno stanje. Došla ga je vidjeti i njegova kći Sarayo. Jedan od njegovih sinova bio je luteranski vjeroučitelj, pa ga je nagovarao da se krsti. Odbio je luterane i rekao im da mu pozovu prijatelja Dražana. Odmah sam otišao k njima u Filijalu Sokoine. Rekao mi je da se želi krstiti, ali u Crkvi u kojoj ja molim, ne u drugim, protestantskim crkvama. Također je rekao da mu je ta želja rasla otkad je dozvolio svojoj kćeri Sarayo da pođe u časne sestre. Krstio sam ga i podijelio mu svete sakramente u prisutnosti njegove obitelji i kandidatice za časne sestre, njegove kćeri Sarayo, koja je ponovno pustila suze. Bolesniku se zdravlje malo poboljšalo, ali ne zadugo. Za jedan mjesec je preminuo u svojoj kući, u prisutnosti svoje velike obitelji. Njegovi sinovi javili su mi da im je otac umro i da žele da obrede sprovoda vodi njegov kršćanski prijatelj Dražan. Na sprovod je došlo mnoštvo Masaja. Pokopali smo ga u prisutnosti njegove kćeri Sarayo, koja je došla s nekoliko sestara iz svoje zajednice i ponovno pustila suze. To je bio moj prvi kršćanski sprovod jednom Masaju.
Mzee Kibasisi  rasudio je i opredijelio se za Boga (Engai). Njegova kći Sarayo Kibasisi također je rasudila i uvidjela da će njezin život biti ispunjen kao časnoj sestri redovnici. Nastavila je školovanje i prije tri godine položila prve zavjete. Uzela je ime Venispera. Njezina zajednica poslala ju je na daljnje školovanje.
Taj mali primjer, u mnoštvu drugih, daje mi snagu i zadovoljstvo i dalje širiti i svjedočiti radosnu vijest tomu potrebitomu narodu, kojemu sam poslan.
Od srca zahvaljujem svima vama koji nas pratite svojim molitvama, žrtvama i odricanjem, da bismo mogli služiti narodu kojemu smo poslani.
Lijep pozdrav svima!
 
Vaš misionar Dražan Klapež
 


Povratak