Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Tanzanija-Afrikanac hrvatskog podrijetla  

Objavljeno | 7.12.2015.

Piše don Ante Batarelo, misionar
 
Došao sam u Afriku sa samo 25 godina. Pun ideala. Ja ću mijenjati svijet! Trebalo je učiti jezik, kulturu, živjeti bez struje, vode. Jesti hranu na koju nisam navikao. Ideali! Suočio sam se sa suhom, tvrdom, ispucanom zemljom i s njihovim ispucanim stopalima, tvrdima kao ta zemlja.

Misionar odgaja za samostalnost
Najteže je bilo gledati gladne, žedne, bose, gole, bolesne. Teško je bilo propovijedati praznomu želudcu. Lomio sam se između srca i razuma. Molio sam Boga da mi da snage da ustrajem, da me vodi. Došao sam propovijedati, naviještati, a ne plakati nad njima. Iako sam često plakao s njima. Razorene obitelji, djeca bez roditelja, nemogućnost školovanja, sida, malarija…
A ja sam im trebao puniti duše. Moja se punila s njihovima nakon svakoga vedra pogleda kad bi razumjeli da imaju Boga koji ih voli i koji ih treba. Sve više ih je dolazilo. Sve vedrijih pogleda i osmijeha. Kad im se duh obogati, lakše im je nositi prazan želudac. Oni željni vode i riže, a ja željan njihovih samostalnih i odlučnih koraka. Učiti sami, željeti sami, pomagati jedni drugima, ne ostavljati svoju djecu, čuvati obitelj. Biti svjesni da sami mogu puno, jer su veoma nadareni, vrijedni, ali suša i prazni kanali ubili su tu volju, Bogom danu, za životom. Koliko sam se puta radovao s njima svakoj kapi kiše!
Probudim se. Prošlo je vrijeme i shvatim da sam jedan od njih. Govorim i mislim njihovim jezikom. Razumijem njihove poglede. Jedem rižu i ugali. Uistinu sam propovijedao siromasima i tražio najvjernije da mi pomognu da formiram katehiste u svakom selu.
 
Nova župa u Rujewi
Tanzanija-Afrikanac-hrvatskog-podrijetla-02-(1).JPGTrebalo je mjesto za molitvu, pa smo počeli graditi crkve. Ne mogu biti preskroman i ne reći što smo sve napravili. Uz pomoć dobrih ljudi, naših Hrvata, posebno iz Australije, napravili smo bolnicu, 20 kapela, jednu veliku crkvu u Rujewi i kuću u koju ću se preseliti u siječnju. Imat ćemo dvije župe umjesto jedne. Župa Ujewa i nova u Rujewi, koja će se zvati Mbarali. Sad će biti lakše, jer ću imati manje filijala. Nakon gotovo 40 godina Župu Ujewu ostavljam svećeniku don Romanusu, za kojeg sam siguran da će nastaviti voditi misiju dobro. On je Afrikanac. To i jest cilj, da župnik bude tko je rođen među njima, tko ih najbolje razumije.
Još uvijek s oltara gledam sve te dobro poznate oči i poglede. Želim ih sve zagrliti, ali nemam toliko ruku. Još uvijek ih želim na svojem ramenu i prsima. Znam da i oni žele mene, ali nisam dopustio srcu da odigrava važne odluke i korake, jer bih još uvijek samo plakao za njima. A oni bi bili ovisni o meni. Don Romanus ostaje s njima, a ja idem. Odluka je donesena!
Sretan sam što sam ipak promijenio svijet. Ne prema zamisli svećenika od 25 godina, nego zrela čovjeka svjesna rezultata. U mojoj sadašnjoj župi, Ujewi, na nedjeljnoj svetoj misi više je tisuća ljudi, a djece na stotine. Svi pjevaju u jedan glas. Zbor uvježbava pjesme svakodnevno. Kateheze su tako dobro organizirane. Ispod stabla u hladovini odjekuju dječji glasovi dok izgovaraju molitve. I tako u svakom selu. U selima udaraju bubnjeve i taj ritam mi odzvanja dok vozim, dok radim, čak i dok spavam.
 
Vrata nove misije otvorena su za suradnike
Tanzanija-Afrikanac-hrvatskog-podrijetla-09.JPGMa jednostavno ih volim. Sretan sam, a želim još. Želim još više bušotina za vodu, razvoditi još kanala, da im je bliže napuniti njihove kante. Moj Bože, želim još. Ako to znači biti misionar, onda JEDNOM MISIONAR, ZAUVIJEK MISIONAR! Željeti služiti više, dati više, odgovoriti više na njihove potrebe.
Trebam vašu pomoć, vaše ruke, vaša srca. Raširite ruke i grlite koliko možete. Vrata moje nove župe su vam otvorena. Dođite! Uvijek ima posla za sve. A ako ne možemo učiniti ništa više od toga da zajedno molimo da padne kiša, i to je dovoljno. Svaka molitva će dati jednu kapljicu. Kad biste znali što ovdje znači kap vode!
Vrijeme je proletjelo, 40 godina! Ne želim se vraćati u Hrvatsku. Zanimaju me rezultati izbora, kako je igrala hrvatska reprezentacija, kako je moja obitelj i prijatelji, ali ja sam Afrikanac hrvatskog podrijetla.
A svi me još zovu BABU. Tako zovu svećenika iz poštovanja, a budući da to u prijevodu znači djed, mislim da je to zbog godina i moje sijede kose. To ne znači da ne mogu još tražiti vodu na dubini od 70 metara, kopati još kanala, natapati zemlju za rižu. Kad biste vidjeli radost kad kroz kanal poteče voda! Još da im je plastičnih boca da ih napune.
Dođite! Pomozite! Babu Ante jest Afrikanac, ali ipak ne mogu ništa bez vaše pomoći, jer sam i dosada sve radio s vama.
Pozivam vas sve da dođete na svetu misu koju će predvoditi biskup iz Iringe 31. prosinca 2015. godine. To će biti oproštajna sveta. misa, a 1. siječnja 2016. bit će uspostavljanje nove župe. Neki naši biskupi i svećenici već su najavili svoj dolazak. Svima molim Božji blagoslov.
 


Povratak