Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Uganda - Svibanj u Rushooki  

Objavljeno | 11.5.2018.

Piše s. M. Bogdana Markić i s. M. Marta Čović, kćeri Božje ljubavi

Dragi čitatelji Radosne vijesti, dragi prijatelji misija!
Primite srdačan pozdrav iz Ugande, točnije rečeno, iz Rushooke, jednoga maloga, zabačenog sela na jugozapadu zemlje, u kojem djelujemo već dvadeset godina. Trenutno ovdje živi deset redovnica i pet postulantica. Sestre rade u crkvi, domu zdravlja, domaćinskoj školi, internatu, dječjem vrtiću, sirotištu, našem vrtu i voćnjaku, a odgovorne su i za odgoj budućih redovnica, postulantica. Ta su različita poslanja odgovor na potrebe ljudi, kojima smo poslane svjedočiti Božju ljubav djelima milosrđa. Ovih dana započinjemo gradnju rodilišta u sklopu doma zdravlja, koji postoji od dolaska naših sestara. Mnogi se vesele tomu novom projektu jer će mnogim majkama dati mogućnost sigurnijeg poroda, a za mnoge će također biti i prigoda za stalno zaposlenje.

Svakodnevni život u našem mjestu

U posljednjih dvadeset godina mnogo se toga u Rushooki promijenilo nabolje. Nažalost, još uvijek većina ljudi teško živi i „u znoju lica svoga zarađuje kruh svagdašnji”. Rade po cijele dane, a za nadnicu zarade toliko da mogu kupiti samo jedan kruh i pol. Zauzimanjem otaca franjevaca Rushooka je prije nekoliko godina dobila električnu energiju, ali još uvijek ju koristi samo nekoliko obitelji, zbog nemogućnosti redovita plaćanja mjesečnih naknada. Žive u zemljanim kućama pokrivenim plehom, bez struje i vode. Kuhinja im je odvojene od kuće, a kuhaju na tri kamena pomoću pruća ili na glinenoj peći, za koju koriste ugljen. Kada prolazite selom, u svako doba dana možete susresti žene i djecu koja na glavama nose drva, vodu, banane ili vreće kukuruza. Kada padne prva kiša nakon sušne sezone, polja su puna ljudi koji sade kukuruz, grah, kupus, kikiriki, krumpir i luk. Sve je dobro dok se kiša i sunce izmjenjuju. Ako je previše kiše ili previše sunca, usjevi propadaju i tada nastupa vrijeme gladi, što su stanovnici ovog područja posljednjih godina uvelike iskusili. I tako iz sezone u sezonu, iz godine u godinu.
Školovanje ima važnu ulogu u borbi protiv gladi i siromaštva, jer mladima pruža mogućnost sigurnije zarade. Nažalost, pojavljuju se novi problemi, zato što obrazovani, mladi ljudi najčešće ostaju u gradovima radi zaposlenja ili privlačnosti gradskog života. Zahvalne smo svima koji pomažu školovanje djece u misijama, a posebno onima koji pomažu našoj djeci u Rushooki.
 

Djevi nebeskoj pružimo ruke

Budući da je ovo svibanjski broj Radosne vijesti, želimo spomenuti Presvetu Djevicu Kraljicu Svibnja, kojoj se ovdje ljudi rado mole. Posebno je aktivna Marijina legija, čiji članovi pomažu starim i osamljenim osobama. Mali Marijin kip često „putuje“ iz jedne obitelji u drugu, da bi svi iskusili blizinu i brigu Nebeske Majke. Svaki dan prije svete mise u župnoj crkvi moli se Krunica i litanije u Marijinu čast. Posebno svečano slavi se svetkovina Bezgrešnog začeća, kao i Marijino uznesenje.
Narod se devetnicom posebno priprema za Bezgrješno začeće. U šest sati ujutro, još za mraka, tijekom devet dana vjernici započinju svoj dan jutarnjim pohvalama. Ponekad nas to podsjeti na naše zornice, jedino bez zimskog ugođaja. Crkva je puna vjernika, koji se molitvama i pjesmama utječu Djevici Mariji. Slijedi procesija oko crkve s velikim kipom Tihaljinske Gospe. Uoči blagdana Gospina uznesenja taj kip u svečanoj procesiji dolazi u naš dom zdravlja. Mnogi bolesni traže i nalaze utjehu i snagu u Nebeskoj Majci, zdravlju bolesnih. Taj je dan poseban za sve nas. Nakon svete mise kip se ponovno u svečanoj procesiji vraća u župnu crkvu.
Iako su u Ugandi rijetka svetišta posvećena Blaženoj Djevici Mariji, ljudi iz ovih krajeva rado hodočaste u Kibeho, nacionalno svetište Majke Božje. Mlada talijanska družba, Družba Svete obitelji, koja je prije nekoliko godina došla u Mbararu, osnovala je još jedno svetište – Svetište Majke Milosrđa. U oba su svetišta bila otvorena vrata milosrđa, gdje je Majka mogla primiti i utješiti svakoga tko je prošao kroz njih, podariti mu nadu u bolje sutra i zagovarati ga kod svojeg Sina. U godini milosrđa i mi smo kao zajednica hodočastile u ta svetišta. Neke su sestre čak odlučile pješačiti 100 km do svetišta. Iz iskustva znamo da se Presveta Djevica, naša divna Majka, nikada neće oglušiti na naše molitve ako joj se utječemo: „Gore srca Djevi Nebeskoj, pružimo ruke, Ruži Otajstvenoj. Podaj nam snage, jedina mila, a mi ti kličemo: 'Ave, ave Maria!'“ Drevni je i provjereni put: po Mariji k Isusu!


Povratak